← Job (15/42) → |
1. | A Elifas Temanac odgovori i reèe: |
2. | Hoæe li mudar èovek kazivati prazne misli i puniti trbuh vetrom istoènim, |
3. | Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i reèima koje nisu ni na šta? |
4. | A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu. |
5. | Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav. |
6. | Osudjuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svedoèe na te. |
7. | Jesi li se ti prvi èovek rodio? Ili si pre humova sazdan? |
8. | Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost? |
9. | Šta ti znaš što mi ne bismo znali? Šta ti razumeš što ne bi bilo u nas? |
10. | I sedih i starih ljudi ima medju nama, starijih od oca tvog. |
11. | Male li su ti utehe Božije? Ili imaš šta sakriveno u sebi? |
12. | Što te je zanelo srce tvoje? I što sevaju oèi tvoje, |
13. | Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih takve reèi? |
14. | Šta je èovek, da bi bio èist, i rodjeni od žene, da bi bio prav? |
15. | Gle, ne veruje svecima svojim, i nebesa nisu èista pred oèima Njegovim; |
16. | A kamoli gadni i smrdljivi èovek, koji pije nepravdu kao vodu? |
17. | Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovediæu ti šta sam video, |
18. | Šta mudraci kazaše i ne zatajiše, šta primiše od otaca svojih, |
19. | Kojima samim dana bi zemlja, i tudjin ne prodje kroz nju. |
20. | Bezbožnik se muèi svega veka svog, i nasilniku je malo godina ostavljeno. |
21. | Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj. |
22. | Ne veruje da æe se vratiti iz tame, odsvuda prividja maè. |
23. | Tumara za hlebom govoreæi: Gde je? Zna da je za nj spremljen dan tamni. |
24. | Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj. |
25. | Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i Svemoguæem se opro. |
26. | Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim. |
27. | Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje. |
28. | I sedeo je u gradovima raskopanim i u kuæama pustim, obraæenim u gomilu kamenja. |
29. | Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo. |
30. | Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odneæe ga duh usta njegovih. |
31. | Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata. |
32. | Pre svog vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zeleneti. |
33. | Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati. |
34. | Jer æe opusteti zbor licemerski, i oganj æe spaliti šatore onih koji primaju poklone. |
35. | Zaèinju nevolju i radjaju muku, i trbuh njihov sastavlja prevaru. |
← Job (15/42) → |