← Job (13/42) → |
1. | Eto, sve je to videlo oko moje, èulo uho moje, i razumelo. |
2. | Šta vi znate, znam i ja, nisam gori od vas. |
3. | Ipak bih govorio sa Svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se. |
4. | Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni lekari. |
5. | O da biste sasvim æutali! Bili biste mudri. |
6. | Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih. |
7. | Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prevaru da govorite za Nj? |
8. | Treba li da Mu gledate ko je? Treba li da se prepirete za Boga? |
9. | Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? Hoæete li Ga prevariti kao što se vara èovek? |
10. | Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je. |
11. | Velièanstvo Njegovo neæe li vas uplašiti? I strah Njegov neæe li vas spopasti? |
12. | Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata. |
13. | Æutite i pustite me da ja govorim, pa neka me snadje šta mu drago. |
14. | Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke? |
15. | Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u Nj, ali æu braniti puteve svoje pred Njim. |
16. | I On æe mi biti spasenje, jer licemer neæe izaæi preda Nj. |
17. | Slušajte dobro besedu moju, i neka vam udje u uši šta æu iskazati. |
18. | Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav. |
19. | Ko æe se preti sa mnom? Da sad umuknem, izdahnuo bih. |
20. | Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica Tvog. |
21. | Ukloni ruku svoju od mene, i strah Tvoj da me ne straši. |
22. | Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a Ti mi odgovaraj. |
23. | Koliko je bezakonja i greha mojih? Pokaži mi prestup moj i greh moj. |
24. | Zašto skrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svog? |
25. | Hoæeš li skršiti list koji nosi vetar ili æeš goniti suvu slamku, |
26. | Kad mi pišeš gorèine, i daješ mi u nasledstvo grehe mladosti moje, |
27. | I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce? |
28. | A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac. |
← Job (13/42) → |