← Job (12/42) → |
1. | A Jov odgovori i reèe: |
2. | Da, vi ste ljudi, i s vama æe umreti mudrost. |
3. | I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga? |
4. | Na podsmeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odazove mu se; na podsmeh je pravedni i dobri. |
5. | Baèen je luè po mišljenju sreænog onaj koji hoæe da popuzne. |
6. | Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gneve Boga, njima Bog daje sve u ruke. |
7. | Zapitaj stoku, nauèiæe te; ili ptice nebeske, kazaæe ti. |
8. | Ili se razgovori sa zemljom, nauèiæe te, i ribe æe ti morske pripovediti. |
9. | Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uèinila? |
10. | Kome je u ruci duša svega živog i duh svakog tela èoveèijeg. |
11. | Ne raspoznaje li uho reèi kao što grlo kuša jelo? |
12. | U starca je mudrost, i u dugom veku razum. |
13. | U Njega je mudrost i sila, u Njega je savet i razum. |
14. | Gle, On razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori èoveka, i ne može se otvoriti. |
15. | Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevræu zemlju. |
16. | U Njega je jaèina i mudrost, Njegov je koji je prevaren i koji vara. |
17. | On dovodi savetnike u ludilo, i sudije obezumljuje. |
18. | On razrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova. |
19. | On dovodi knezove u ludilo, i obara jake. |
20. | On uzima besedu reèitima, i starcima uzima razum. |
21. | On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake. |
22. | On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na videlo sen smrtni. |
23. | On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira. |
24. | On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gde nema puta, |
25. | Da pipaju po mraku bez videla, i èini da tumaraju kao pijani. |
← Job (12/42) → |