← Jeremiah (9/52) → |
1. | O, da bi glava moja bila voda, a oèi moje izvori suzni! Da plaèem danju i noæu za pobijenima kæeri naroda svog. |
2. | O, da mi je u pustinji stanak putnièki! Da ostavim narod svoj i da otidem od njih, jer su svi preljuboèinci, zbor nevernièki; |
3. | I zapinju jezik svoj kao luk da lažu, i osiliše na zemlji, ali ne za istinu, nego idu iz zla u zlo, niti znaju za me, govori Gospod. |
4. | Èuvajte se svaki prijatelja svog i ni jednom bratu ne verujte; jer svaki brat radi da potkine drugog, i svaki prijatelj ide te opada. |
5. | I svaki vara prijatelja svog i ne govori istine, uèe jezik svoj da govori laž, muèe se da èine zlo. |
6. | Stan ti je usred prevare; radi prevare neæe da znaju za me, govori Gospod. |
7. | Zato ovako govori Gospod nad vojskama: Gle, pretopiæu ih, i okušaæu ih; jer šta bih èinio radi kæeri naroda svog? |
8. | Jezik im je strela smrtna, govori prevaru; ustima govore o miru s prijateljem svojim, a u srcu nameštaju zasedu. |
9. | Zato li ih neæu pohoditi? Govori Gospod; duša moja neæe li se osvetiti takvom narodu? |
10. | Za ovim gorama udariæu u plaè i u ridanje, i za torovima u pustinji u naricanje; jer izgoreše da niko ne prolazi niti se èuje glas od stada, i ptice nebeske i stoka pobegoše i otidoše. |
11. | I obratiæu Jerusalim u gomilu, u stan zmajevski; i gradove Judine obratiæu u pustoš, da neæe niko onuda živeti. |
12. | Ko je mudar da bi razumeo? I kome govoriše usta Gospodnja, da bi objavio zašto zemlja propade i izgore kao pustinja da niko ne prolazi? |
13. | Jer Gospod reèe: Što ostaviše zakon moj, koji metnuh pred njih, i ne slušaše glas moj i ne hodiše za njim, |
14. | Nego hodiše za mislima srca svog i za Valima, èemu ih nauèiše oci njihovi, |
15. | Za to ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo ja æu nahraniti taj narod pelenom i napojiæu ih žuèi. |
16. | I rasejaæu ih medju narode, kojih ne poznavaše ni oni ni oci njihovi; i puštaæu za njima maè dokle ih ne istrebim. |
17. | Ovako veli Gospod nad vojskama: Gledajte i zovite narikaèe neka dodju, i pošljite po vešte neka dodju, |
18. | I neka brže narièu za nama, da se rone suze od oèiju naših, i od vedja naših da teèe voda. |
19. | Jer se glasno ridanje èu od Siona: Kako propadosmo! Posramismo se vrlo, jer se rastavljamo sa zemljom, jer obaraju stanove naše. |
20. | Zato, žene, èujte reè Gospodnju i neka primi uho vaše reè usta Njegovih, i uèite kæeri svoje ridati i jedna drugu naricati. |
21. | Jer se pope smrt na prozore naše i udje u dvorove naše da istrebi decu s ulica i mladiæe s puteva. |
22. | Reci: Ovako govori Gospod: i mrtva æe telesa ljudska ležati kao gnoj po njivi i kao rukoveti za žeteocem, kojih niko ne kupi. |
23. | Ovako veli Gospod: Mudri da se ne hvali mudrošæu svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim. |
24. | Nego ko se hvali, neka se hvali tim što razume i poznaje mene da sam ja Gospod koji èinim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod. |
25. | Eto, idu dani, veli Gospod, kad æu pohoditi sve, obrezane i neobrezane, |
26. | Misirce i Judejce i Edomce i sinove Amonove i Moavce i sve koji se s kraja strižu, koji žive u pustinji; jer su svi ti narodi neobrezani, i sav je dom Izrailjev neobrezanog srca. |
← Jeremiah (9/52) → |