← Jeremiah (49/52) → |
1. | Za sinove Amonove: Ovako veli Gospod: Zar Izrailj nema sinove? Zar nema naslednike? Zašto Malhom nasledi zemlju Gadovu? I zašto se narod njegov naseli u njegovim gradovima? |
2. | Zato evo idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti da se èuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovih, i ona da bude gomila razvalina, i sela njena popaljena ognjem; i Izrailj æe ovladati onima koji behu njim ovladali, govori Gospod. |
3. | Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen, vièite sela ravska, pripašite oko sebe kostret, narièite i trèite oko plotova; jer æe Malhom otiæi u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa. |
4. | Što se hvališ dolinama? Rastopila se dolina tvoja, kæeri odmetnico! Koja se uzdaš u blago svoje: Ko bi udario na me? |
5. | Evo ja æu pustiti na te strah od svuda unaokolo, govori Gospod Gospod nad vojskama, i raspršaæete se svi, i neæe biti nikoga da skupi bežan. |
6. | Ali æu posle povratiti roblje sinova Amonovih, govori Gospod. |
7. | Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama: Zar nema više mudrosti u Temanu? Nesta li saveta razumnima? Išèile li mudrost njihova? |
8. | Bežite, obratite pleæi, zavrite se duboko, stanovnici dedanski, jer æu pustiti na Isava pogibao njegovu u vreme kad æu ga pohoditi. |
9. | Da ti dodju beraèi, ne bi li ti ostavili pabiraka? Da dodju lupeži noæu, ne bi li odneli koliko im je dosta? |
10. | Ali ja ogoluznih Isava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade seme njegovo, braæa njegova i susedi njegovi, niko ne osta. |
11. | Ostavi sirote svoje, ja æu im život saèuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me. |
12. | Jer ovako veli Gospod: Evo, koji ne bi trebalo da piju iz èaše, doista æe piti; a ti li æeš ostati bez kara? Neæeš ostati bez kara, nego æeš zacelo piti. |
13. | Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da æe Vosora biti pustoš, rug, èudo i prokletstvo, i svi æe gradovi njeni biti pustinja veèna. |
14. | Èuh glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima da reèe: Skupite se i idite na nju, i dignite se u boj. |
15. | Jer gle, uèiniæu te da budeš mali medju narodima i prezren medju ljudima. |
16. | Obest tvoja i ponositost srca tvog prevari tebe, koji živiš u raselinama kamenim i držiš se visokih humova; da naèiniš sebi gnezdo visoko kao orao, i odande æu te svaliti, govori Gospod. |
17. | I zemlja æe edomska biti pustinja, ko prodje mimo nju, svak æe se èuditi i zviždati radi svih rana njenih. |
18. | Kao kad se zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, veli Gospod, neæe se naseliti onde niko niti æe se baviti onde sin èoveèji. |
19. | Gle, kao lav izaæi æe podižuæi se više nego Jordan na stan Silnoga; ali æu ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviæu nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko æe se preti sa mnom? I koji æe mi pastir odoleti? |
20. | Zato èujte nameru Gospodnju što je naumio za Edomce i misli njegove što je smislio za stanovnike temanske: zaista najmanji iz stada razvlaèiæe ih, zaista æe opusteti stan s njima. |
21. | Od praske padanja njihovog zemlja æe se tresti, i vika æe se njihova èuti na crvenom moru. |
22. | Gle, doæi æe i doleteæe kao orao i raširiæe krila svoja nad Vosorom, i biæe srce u junaka edomskih kao srce u žene koja se poradja. |
23. | Za Damask. Posrami se Emat i Arfad,, jer èu zle glase; rastopiše se, strah je na moru, ne može se umiriti. |
24. | Damask klonu, obrati se da beži, drhat ga poduze, tuga i bolovi osvojiše ga kao porodilju. |
25. | Kako se ne ostavi slavni grad? Grad radosti moje? |
26. | Zato æe popadati mladiæi njegovi na ulicama njegovim, i svi æe vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod nad vojskama. |
27. | I raspaliæu oganj u zidovima damaštanskim, i proždreæe dvore Ven-Adadove. |
28. | Za Kidar i za carstva asorska, koja razbi Navuhodonosor car vavilonski, ovako veli Gospod: Ustanite, idite na Kidar, i zatrite sinove istoène. |
29. | Uzeæe im šatore i stada, zavese njihove i sudove njihove i kamile njihove oteæe, i vikaæe na njih strašno odsvuda. |
30. | Bežite, selite se daleko, sakrijte se duboko, stanovnici asorski, govori Gospod, jer je Navuhodonosor car vavilonski namerio nameru protiv vas, i smislio misao protiv vas. |
31. | Ustanite, idite k narodu mirnom, koji živi bez straha, govori Gospod, koji nema vrata ni prevornica, žive sami. |
32. | I kamile æe njihove biti plen, i mnoštvo stoke njihove grabež, i rasejaæu ih u sve vetrove, one što se s kraja strižu, i dovešæu pogibao na njih sa svih strana, govori Gospod. |
33. | I Asor æe biti stan zmajevski, pustinja do veka: niko se neæe onde naseliti, niti æe se baviti u njemu sin èoveèji. |
34. | Reè Gospodnja koja dodje Jeremiji proroku za Elam, u poèetku carovanja Sedekije cara Judinog, govoreæi: |
35. | Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, ja æu slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu; |
36. | I dovešæu na Elam èetiri vetra s èetiri kraja nebesa, i u sve te vetrove rasejaæu ih, tako da neæe biti naroda kuda neæe otiæi prognanici elamski. |
37. | I uplašiæu Elamce pred neprijateljima njihovim, i pred onima koji traže dušu njihovu; i pustiæu zlo na njih, žestinu gneva svog, govori Gospod, i pustiæu za njima maè dokle ih ne zatrem. |
38. | I namestiæu presto svoj u Elamu, i istrebiæu odande cara i knezove, govori Gospod. |
39. | Ali u poslednje vreme povratiæu roblje elamsko, govori Gospod. |
← Jeremiah (49/52) → |