← Jeremiah (46/52) → |
1. | Reè Gospodnja koja dodje Jeremiji proroku za narode: |
2. | Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona cara misirskog, koja beše na reci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor car vavilonski èetvrte godine Joakima sina Josijinog cara Judinog. |
3. | Pripravite štite i štitiæe, i idite u boj; |
4. | Prežite konje, i pojašite, konjici; postavite se sa šlemovima; utrite koplja, oblaèite se u oklope. |
5. | Zašto ih vidim gde se poplašiše, vraæaju se natrag, junaci njihovi polomiše se i beže bez obzira? Strah je od svuda, govori Gospod. |
6. | Da ne uteèe laki, niti se izbavi jaki; da se na severu na bregu reke Efrata spotaknu i padnu. |
7. | Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao reke? |
8. | Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao reke; i veli: Idem, pokriæu zemlju, zatræu grad i one koji žive u njemu. |
9. | Izlazite, konji, besnite, kola; i neka izadju junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk. |
10. | Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; maè æe ih proždreti i nasitiæe se i opiæe se krvlju njihovom; jer æe biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji severnoj na reci Efratu. |
11. | Izidji u Galad i uzmi balsama, devojko kæeri misirska; zaludu su ti mnogi lekovi, neæeš se izleèiti. |
12. | Narodi èuše sramotu tvoju, i vike tvoje puna je zemlja, jer se spotièu junak o junaka, te obojica padaju. |
13. | Reè koju reèe Gospod Jeremiji proroku o dolasku Navuhodonosora cara vavilonskog da potre zemlju misirsku: |
14. | Javite u Misiru, i oglasite u Migdolu, oglasite i u Nofu i u Tafnesu, i recite: Stani i pripravi se, jer maè proždre šta je oko tebe. |
15. | Zašto se povaljaše junaci tvoji? Ne stoje, jer ih Gospod obara. |
16. | Èini, te se mnogi spotièu i padaju jedan na drugog, i govore: Ustani da se vratimo k narodu svom i na postojbinu svoju ispred maèa nasilnikovog. |
17. | Vièu onde: Faraon car misirski propade, prodje mu rok. |
18. | Tako da sam ja živ, govori car, kome je ime Gospod nad vojskama; kao Tavor medju gorama i kao Karmil na moru doæi æe. |
19. | Spremi šta ti treba da se seliš, stanovnice, kæeri misirska; jer æe Nof opusteti i spaliæe se da neæe niko živeti u njemu. |
20. | Misir je lepa junica; ali pogibao ide, ide sa severa. |
21. | I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuše i pobegoše, ne ostaše, jer dodje na njih dan nesreæe njihove, vreme pohodjenja njihovog. |
22. | Glas æe njihov iæi kao glas zmijinji, jer oni idu s vojskom i doæi æe sa sekirama na nj kao oni koji seku drva. |
23. | I oni æe poseæi šumu njegovu, govori Gospod, ako joj i nema mere, jer ih je više nego skakavaca i nema im broja. |
24. | Posrami se kæi misirska, predana je u ruke narodu severnom. |
25. | Govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja æu pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Misir i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj. |
26. | I daæu ih u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom i u ruke slugama njegovim; a posle æe biti naseljen kao pre, govori Gospod. |
27. | A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaši se, Izrailju, jer evo ja æu te izbaviti iz daleke zemlje i seme tvoje iz zemlje ropstva njegovog; i Jakov æe se vratiti i poèivaæe, i biæe miran i niko ga neæe plašiti. |
28. | Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer æu uèiniti kraj svim narodima, u koje te prognah, ali tebi neæu uèiniti kraja, nego æu te pokarati s merom, a neæu te ostaviti sasvim bez kara. |
← Jeremiah (46/52) → |