← Jeremiah (4/52) → |
1. | Ako æeš se vratiti, Izrailju, veli Gospod, k meni se vrati, i ako ukloniš gadove svoje ispred mene, neæeš se skitati. |
2. | I kleæeš se istinito, verno i pravo: Tako da je živ Gospod. I narodi æe se blagosiljati Njim, i Njim æe se hvaliti. |
3. | Jer ovako veli Gospod Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krèevinu, i ne sejte u trnje. |
4. | Obrežite se Gospodu, i skinite okrajak sa srca svog, Judejci i Jerusalimljani, da ne izidje jarost moja kao oganj i razgori se da ne bude nikoga ko bi ugasio za zla dela vaša. |
5. | Objavite u Judeji i oglasite u Jerusalimu i recite: trubite u trubu po zemlji; vièite, sazovite narod i recite: Skupite se, i udjimo u tvrde gradove. |
6. | Podignite zastavu prema Sionu, bežite i ne stajte, jer æu dovesti zlo od severa i pogibao veliku. |
7. | Izlazi lav iz èeste svoje i koji zatire narode krenuvši se ide s mesta svog da obrati zemlju tvoju u pustoš, gradovi tvoji da se raskopaju da ne bude nikoga u njima. |
8. | Za to pripašite kostret, plaèite i ridajte, jer se žestoki gnev Gospodnji nije odvratio od nas. |
9. | I tada æe, veli Gospod, nestati srca caru i srca knezovima, i sveštenici æe se udiviti i proroci æe se zaèuditi. |
10. | I rekoh: Ah Gospode Gospode! Baš si prevario ovaj narod i Jerusalim govoreæi: Imaæete mir, a maè dodje do duše. |
11. | U to æe se vreme kazati ovom narodu i Jerusalimu: Vetar vruæ s visokih mesta u pustinji duva ka kæeri naroda mog, ne da proveje ni proèisti. |
12. | Vetar jaèi od tih doæi æe mi; i ja æu im sada izreæi sud. |
13. | Gle, kao oblak podiže se, i kola su mu kao vihor, konji su mu brži od orlova. Teško nama! Propadosmo. |
14. | Umij srce svoje od zla, Jerusalime, da bi se izbavio; dokle æe stajati u tebi misli tvoje ništave? |
15. | Jer glas javlja od Dana, i oglašuje zlo od gore Jefremove. |
16. | Kazujte narodima; evo oglašujte za Jerusalim da idu stražari iz daleke zemlje, i puštaju glas svoj na gradove Judine. |
17. | Kao èuvari poljski staæe oko njega, jer se odmetnu od mene, veli Gospod. |
18. | Put tvoj i dela tvoja to ti uèiniše; to je od zla tvog da je gorko i da ti dopire do srca. |
19. | Jaoh utroba, jaoh utroba! Boli me u srcu; srce mi bije; ne mogu æutati; jer glas trubni èuješ, dušo moja, viku ubojnu. |
20. | Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, najedanput æe se opustošiti moji šatori, zavesi moji za èas. |
21. | Dokle æu gledati zastavu? Slušati glas trubni? |
22. | Jer je narod moj bezuman, ne poznaje me, ludi su sinovi i bez razuma, mudri su da zlo èine, a dobro èiniti ne umiju. |
23. | Pogledah na zemlju, a gle bez oblièja je i pusta; i na nebo, a svetlosti njegove nema. |
24. | Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se. |
25. | Pogledah, a gle, nema èoveka, i sve ptice nebeske odletele. |
26. | Pogledah, a gle, Karmil je pustinja i svi gradovi njegovi oboreni od Gospoda, od žestokog gneva Njegovog. |
27. | Jer ovako govori Gospod: Sva æe zemlja opusteti; ali neæu sasvim zatrti. |
28. | Zato æe tužiti zemlja, i nebo æe gore potamneti, jer rekoh, namislih, i neæu se raskajati, niti æu udariti natrag. |
29. | Od vike konjika i strelaca pobeæi æe svi gradovi, otiæi æe u guste šume i na stene æe se popeti; svi æe gradovi biti ostavljeni i niko neæe u njima živeti. |
30. | A ti, opustošena, šta æeš èiniti? Ako se i oblaèiš u skerlet, ako se i kitiš nakitom zlatnim, i mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju. |
31. | Jer èujem glas kao porodiljin, cviljenje kao žene koja se prvi put poradja, glas kæeri sionske, koja rida, pruža ruke svoje govoreæi: Teško meni! Jer mi nestaje duša od ubilaca. |
← Jeremiah (4/52) → |