← Jeremiah (30/52) → |
1. | Reè koja dodje Jeremiji od Gospoda govoreæi: |
2. | Ovako veli Gospod Bog Izrailjev govoreæi: Napiši u knjigu sve reèi koje ti govorih. |
3. | Jer evo idu dani, govori Gospod, kad æu povratiti roblje naroda svog Izrailja i Jude, govori Gospod, i dovešæu ih natrag u zemlju koju sam dao ocima njihovim, i držaæe je. |
4. | I ovo su reèi koje reèe Gospod za Izrailja i Judu. |
5. | Jer ovako veli Gospod: Èusmo viku od prepadanja, straha, a mira nema. |
6. | Pitajte i vidite, eda li muško radja? Zašto, dakle, vidim gde se svaki èovek drži rukama svojim za bedra svoja kao porodilja i u svih se promenila lica i pobledela? |
7. | Jaoh! Jer je velik ovaj dan, nije bilo takvog, i vreme je muke Jakovljeve, ipak æe se izbaviti iz nje. |
8. | Jer u taj dan, govori Gospod nad vojskama, slomiæu jaram njegov s vrata tvog, i sveze tvoje pokidaæu; i neæe ga više tudjini nagoniti da im služi. |
9. | Nego æe služiti Gospodu Bogu svom i Davidu caru svom, kog æu im podignuti. |
10. | Ti se dakle ne boj, Jakove slugo moj, govori Gospod, i ne plaši se, Izrailju; jer, evo, ja æu te izbaviti iz daleke zemlje, i seme tvoje iz zemlje ropstva tvog, i Jakov æe se vratiti i poèivati, i biæe miran, i niko ga neæe plašiti. |
11. | Jer sam ja s tobom, govori Gospod, da te izbavim; i uèiniæu kraj svim narodima, medju koje sam te rasejao, ali tebi neæu uèiniti kraja, nego æu te pokarati s merom, a neæu te ostaviti sa svim bez kara. |
12. | Jer ovako veli Gospod: Smrtan je polom tvoj i rana tvoja ljuta. |
13. | Nema nikoga koji bi se primio tvoje stvari da te leèi, nema leka koji bi ti pomogao. |
14. | Svi koji te ljube zaboraviše te, ne traže te, jer te udarih udarcem neprijateljskim, karom žestokim, za mnoštvo bezakonja tvog, za silne grehe tvoje. |
15. | Zašto vièeš radi rane svoje, smrtnog bola svog? Za mnoštvo bezakonja tvog, za silne grehe tvoje èinim ti to. |
16. | Ali svi koji te proždiru, proždreæe se, i neprijatelji tvoji svikoliki otiæi æe u ropstvo, i koji te gaze, biæe pogaženi, i sve koji te plene, daæu ih da se oplene. |
17. | Jer æu te isceliti, i rane æu ti izleèiti, govori Gospod, jer te zvaše oteranom: Sionom, kog niko ne traži. |
18. | Ovako veli Gospod: Evo, ja æu povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve i smilovaæu se na stanove njegove; i grad æe se sazidati na mestu svom, i dvor æe stajati na svoj naèin. |
19. | I iz njih æe izlaziti hvale i glas ljudi veselih, jer æu ih umnožiti, i neæe se umanjivati, i uzvisiæu ih, i neæe se poniziti. |
20. | I sinovi æe njegovi biti kao pre, i zbor æe njegov biti utvrdjen preda mnom, i pohodiæu sve koji mu èine silu. |
21. | I knez æe njihov biti od njih, i vladalac æe njihov izlaziti isred njih; i daæu mu da pristupa, i pristupaæe k meni; jer ko je taj koji se usudjuje pristupiti k meni? Govori Gospod. |
22. | I biæete mi narod, i ja æu vam biti Bog. |
23. | Gle, vihor Gospodnji, gnev, iziæi æe, vihor, koji ne prestaje, pašæe na glavu bezbožnicima. |
24. | Neæe se povratiti žestoki gnev Gospodnji dokle ne uèini i izvrši šta je naumio u srcu svom; na posletku æete razumeti to. |
← Jeremiah (30/52) → |