← Jeremiah (3/52) → |
1. | Govore: Ako ko pusti ženu svoju, i ona otišavši od njega uda se za drugog, hoæe li se onaj vratiti k njoj? Ne bi li se sasvim oskvrnila ona zemlja? A ti si se kurvala s mnogim milosnicima; ali opet vrati se k meni, veli Gospod. |
2. | Podigni oèi svoje k visinama, i pogledaj gde se nisi kurvala; na putevima si sedela èekajuæi ih kao Arapin u pustinji, i oskvrnila si zemlju kurvarstvom svojim i zloæom svojom. |
3. | Zato se ustaviše daždi, i ne bi poznog dažda; ali u tebe beše èelo žene kurve, i ne hte se stideti. |
4. | Hoæeš li odsele vikati k meni: Oèe moj, Ti si vodj mladosti moje? |
5. | Hoæe li se srditi jednako? Hoæe li se gneviti do veka? Eto, govoriš, a èiniš zlo koliko god možeš. |
6. | Još mi reèe Gospod za vremena cara Josije: Jesi li video šta uèini odmetnica, Izrailj? Kako odlazi na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo, i kurva se onde. |
7. | I, pošto uèini sve to, rekoh: Vrati se k meni; ali se ne vrati; i to vide nevernica, sestra njena, Juda. |
8. | I svide mi se za sve to što uèini preljubu odmetnica Izrailj da je pustim i dam joj knjigu raspusnu; ali se ne poboja nevernica sestra joj Juda, nego otide, te se i ona prokurva. |
9. | I sramotnije kurvanjem svojim oskvrni zemlju, jer èinjaše preljubu s kamenom i s drvetom. |
10. | I kod svega toga ne vrati se k meni nevernica sestra joj Juda svim srcem svojim, nego lažno, govori Gospod. |
11. | Za to mi reèe Gospod: Odmetnica Izrailj opravda se više nego nevernica Juda. |
12. | Idi i vièi ove reèi k severu, i reci: Vrati se, odmetnice Izrailju, veli Gospod, i neæu pustiti da padne gnev moj na vas, jer sam milostiv, veli Gospod, neæu se gneviti do veka. |
13. | Samo poznaj bezakonje svoje, da si se odmetnula Gospodu Bogu svom, te si tumarala k tudjima pod svako drvo zeleno, i niste slušali glas moj, veli Gospod. |
14. | Obratite se, sinovi odmetnici, veli Gospod, jer sam ja muž vaš, i uzeæu vas, jednog iz grada i dva iz porodice, i odvešæu vas u Sion. |
15. | I daæu vam pastire po srcu svom, koji æe vas pasti znanjem i razumom. |
16. | I kad se umnožite i narodite u zemlji, onda se, veli Gospod, neæe više govoriti: Kovèeg zaveta Gospodnjeg; niti æe im dolaziti na um niti æe ga pominjati, niti æe hoditi k njemu, niti æe ga više opravljati. |
17. | U to æe se vreme Jerusalim zvati presto Gospodnji, i svi æe se narodi sabrati u nj, k imenu Gospodnjem u Jerusalimu, i neæe više iæi po misli srca svog zlog. |
18. | U to æe vreme dom Judin iæi s domom Izrailjevim, i doæi æe zajedno iz zemlje severne u zemlju koju dadoh u nasledstvo ocima vašim. |
19. | Ali ja rekoh: Kako bih te postavio medju sinove i dao ti zemlju željenu, krasno nasledstvo mnoštva naroda? I rekoh: Ti æeš me zvati: Oèe moj; i neæeš se odvratiti od mene. |
20. | Doista kao što žena izneveri druga svog, tako izneveriste mene, dome Izrailjev, veli Gospod. |
21. | Glas po visokim mestima neka se èuje, plaè, molbe sinova Izrailjevih, jer prevratiše put svoj, zaboraviše Gospoda Boga svog. |
22. | Vratite se, sinovi odmetnici, i isceliæu odmete vaše. Evo, mi idemo k Tebi, jer si Ti Gospod Bog naš. |
23. | Doista, zaludu su humovi, mnoštvo gora; doista, u Gospodu je Bogu našem spasenje Izrailjevo. |
24. | Jer ta sramota proždre trud otaca naših od detinjstva našeg, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i kæeri njihove. |
25. | Ležimo u sramoti svojoj, i pokriva nas rug naš; jer Gospodu Bogu svom grešismo mi i oci naši od detinjstva svog do danas, i ne slušasmo glas Gospoda Boga svog. |
← Jeremiah (3/52) → |