← Jeremiah (23/52) → |
1. | Teško pastirima koji potiru i razmeæu stado paše moje! Govori Gospod. |
2. | Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev za pastire koji pasu narod moj: Vi razmetnuste ovce moje i razagnaste ih, i ne obilaziste ih; evo, ja æu vas obiæi za zloæu dela vaših, govori Gospod. |
3. | I ostatak ovaca svojih ja æu skupiti iz svih zemalja u koje ih razagnah, i vratiæu ih u torove njihove, gde æe se naploditi i umnožiti. |
4. | I postaviæu im pastire, koji æe ih pasti, da se ne boje više i ne plaše i da ne pogine ni jedna, govori Gospod. |
5. | Gle, idu dani, govori Gospod, u koje æu podignuti Davidu Klicu pravednu, koja æe carovati i biti sreæna i èiniti sud i pravdu na zemlji. |
6. | U Njegove dane spašæe se Juda, i Izrailj æe stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim æe se zvati: Gospod pravda naša. |
7. | Zato, evo, idu dani, govori Gospod, u koje se neæe više govoriti: Tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje misirske; |
8. | Nego: Tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo seme doma Izrailjevog iz severne zemlje i iz svih zemalja u koje ih bejah razagnao. I oni æe sedeti u svojoj zemlji. |
9. | Radi proroka puca srce u meni, trepeæu sve kosti moje, kao pijan sam i kao èovek koga je osvojilo vino, Gospoda radi i Njegovih radi svetih reèi. |
10. | Jer je zemlja puna preljuboèinaca, i s kletava tuži zemlja, posušiše se paše u pustinji; trk je njihov zao i moæ njihova neprava. |
11. | Jer i prorok i sveštenik skvrne je, nalazim i u domu svom zloæu njihovu, govori Gospod. |
12. | Za to æe put njihov biti kao klizavica po tami, gde æe popuznuti i pasti; jer æu pustiti na njih zlo, godine pohodjenja njihovog, govori Gospod. |
13. | U proroka samarijskih video sam bezumlje, prorokovahu Valom, prelašæivahu narod moj Izrailja; |
14. | Ali u proroka jerusalimskih vidim strahotu: èine preljubu i hode u laži, ukrepljuju ruke zlikovcima da se niko ne vrati od svoje zloæe; svi su mi kao Sodom, i stanovnici njegovi kao Gomor. |
15. | Zato ovako veli Gospod nad vojskama o tim prorocima: Evo, ja æu ih nahraniti pelenom i napojiæu ih žuèi; jer od proroka jerusalimskih izidje oskvrnjenje po svoj zemlji. |
16. | Ovako veli Gospod nad vojskama: Ne slušajte šta govore proroci koji vam prorokuju; varaju vas, govore utvare svog srca, ne iz usta Gospodnjih. |
17. | Jednako govore onima koji ne mare za me: Gospod je rekao: Imaæete mir; i svakome koji ide po misli srca svog govore: Neæe doæi na vas zlo. |
18. | Jer ko je stajao u veæu Gospodnjem, i video ili èuo reè Njegovu? Ko je pazio na reè Njegovu i èuo? |
19. | Evo, vihor Gospodnji, gnev, iziæi æe vihor, koji ne prestaje, pašæe na glavu bezbožnicima. |
20. | Neæe se odvratiti gnev Gospodnji dokle ne uèini i izvrši šta je u srcu naumio; najposle æete razumeti to sasvim. |
21. | Ne slah tih proroka, a oni trèaše; ne govorih im, a oni prorokovaše. |
22. | Da su stajali u mom veæu, tada bi kazivali moje reèi narodu mom, i odvraæali bi ih s puta njihovog zlog i od zloæe dela njihovih. |
23. | Jesam li ja Bog iz bliza, govori Gospod, a nisam Bog i iz daleka? |
24. | Može li se ko sakriti na tajno mesto da ga ja ne vidim? Govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? Govori Gospod. |
25. | Èujem šta govore ti proroci koji u ime moje prorokuju laž govoreæi: Snio sam, snio sam. |
26. | Dokle æe to biti u srcu prorocima koji prorokuju laž, i prevaru srca svog prorokuju? |
27. | Koji misle da æe uèiniti da narod moj zaboravi ime moje uza sne njihove, koje pripovedaju jedan drugom, kao što zaboraviše oci njihovi ime moje uz Vala. |
28. | Prorok koji sni, neka pripoveda san; a u koga je reè moja, neka govori reè moju istinito; šta æe pleva sa pšenicom? Govori Gospod. |
29. | Nije li reè moja kao oganj, govori Gospod, i kao malj koji razbija kamen? |
30. | Za to, evo me na te proroke, govori Gospod, koji kradu moje reèi jedan od drugog. |
31. | Evo me na te proroke, veli Gospod, koji dižu jezik svoj i govore: On veli. |
32. | Evo me na one koji prorokuju lažne sne, veli Gospod, i pripovedajuæi ih zavode narod moj lažima svojim i hitrinom svojom; a ja ih nisam poslao niti sam im zapovedio; i neæe ništa pomoæi tome narodu, govori Gospod. |
33. | Ako te zapita ovaj narod ili koji prorok ili sveštenik govoreæi: Kako je breme Gospodnje? Tada im reci: Kako breme? Ostaviæu vas, govori Gospod. |
34. | A proroka i sveštenika i narod koji reèe: Breme Gospodnje, ja æu pokarati tog èoveka i dom njegov. |
35. | Nego ovako govorite svaki bližnjemu svom i svaki bratu svom: Šta odgovori Gospod? I: Šta reèe Gospod? |
36. | A bremena Gospodnjeg ne pominjite više, jer æe svakome biti breme reè njegova, jer izvræete reèi Boga Živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našeg. |
37. | Ovako reci proroku: Šta ti odgovori Gospod? I šta ti reèe Gospod? |
38. | Ali kad kažete: Breme Gospodnje, zato ovako veli Gospod: Šta govorite tu reè: Breme Gospodnje, a ja slah k vama da vam kažu: Ne govorite: Breme Gospodnje, |
39. | Zato evo me, ja æu vas zaboraviti sasvim i odbaciæu od sebe vas i grad koji sam dao vama i ocima vašim. |
40. | I navaliæu na vas porugu veènu i sramotu veènu koja se neæe zaboraviti. |
← Jeremiah (23/52) → |