← Jeremiah (22/52) → |
1. | Ovako govori Gospod: Sidji u dom cara Judinog, i reci onde ovu reè, |
2. | I kaži: Slušaj reè Gospodnju, care Judin, koji sediš na prestolu Davidovom, ti i sluge tvoje i narod tvoj, koji ulazite na ova vrata. |
3. | Ovako veli Gospod: Èinite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovih, i ne èinite krivo inostrancu ni siroti ni udovici, i ne èinite im silu, i krv pravu ne prolivajte na ovom mestu. |
4. | Jer ako doista uzradite ovo, ulaziæe na vrata ovog doma carevi, koji sede mesto Davida na prestolu njegovom, na kolima i na konjima, oni i sluge njihove i narod njihov. |
5. | Ako li ne poslušate ove reèi, zaklinjem se sobom, veli Gospod, da æu opusteti taj dom. |
6. | Jer ovako veli Gospod za dom cara Judinog: Ti si mi Galad i vrh livanski, ali æu te obratiti u pustinju, u gradove u kojima se ne živi. |
7. | I spremiæu na tebe zatiraèe, svakog s oružjem, i poseæi æe tvoje krasne kedre i pobacati ih u oganj. |
8. | I mnogi æe narodi prolaziti mimo taj grad, i govoriæe jedan drugom: Zašto uèini ovo Gospod od tog grada velikog? |
9. | I reæi æe: Jer ostaviše zavet Gospoda Boga svog, i klanjaše se drugim bogovima i služiše im. |
10. | Ne plaèite za mrtvim niti ga žalite; nego plaèite za onim koji odlazi, jer se neæe više vratiti niti æe videti svoje postojbine. |
11. | Jer ovako govori Gospod o Salumu sinu Josije, cara Judinog, koji carovaše mesto Josije oca svog, koji otide iz ovog mesta: neæe se više vratiti. |
12. | Nego æe umreti u mestu kuda ga odvedoše u ropstvo, i neæe više videti ove zemlje. |
13. | Teško onom koji gradi svoju kuæu ne po pravdi, i kleti svoje ne po pravici, koji se služi bližnjim svojim nizašta i platu za trud njegov ne daje mu; |
14. | Koji govori: Sagradiæu sebi veliku kuæu i prostrane kleti; i razvaljuje sebi prozore, i oblaže kedrom i maže crvenilom. |
15. | Hoæeš li carovati kad se mešaš s kedrom? Otac tvoj nije li jeo i pio? Kad èinjaše sud i pravdu, tada mu beše dobro. |
16. | Davaše pravicu siromahu i ubogome, i beše mu dobro; nije li to poznavati me? Govori Gospod. |
17. | Ali oèi tvoje i srce tvoje idu samo za tvojim dobitkom i da prolivaš krv pravu i da èiniš nasilje i krivdu. |
18. | Zato ovako veli Gospod za Joakima sina Josije cara Judinog: Neæe naricati za njim: Jaoh brate moj! Ili: Jaoh sestro! Neæe naricati za njim: Jaoh gospodaru! Ili: Jaoh slavo njegova! |
19. | Pogrebom magareæim pogrepšæe se, izvuæi æe se i baciæe se iza vrata jerusalimskih. |
20. | Izidji na Livan i vièi, i na Vasanu pusti glas svoj, i vièi preko brodova, jer se satrše svi koji te ljube. |
21. | Govorih ti u sreæi tvojoj, a ti reèe: Neæu da slušam; to je put tvoj od detinjstva tvog da ne slušaš glas moj. |
22. | Sve æe pastire tvoje odneti vetar, i koji te ljubi otiæi æe u ropstvo; tada æeš se posramiti i postideti za svu zloæu svoju. |
23. | Ti sediš na Livanu, gnezdo viješ na kedrima, kako æeš biti ljupka, kad ti dodju muke i bolovi kao porodilji! |
24. | Kako sam ja živ, veli Gospod, da bi Honija sin Joakima cara Judinog bio prsten peèatni na desnoj ruci mojoj, i odande æu te otrgnuti. |
25. | I daæu te u ruke onima koji traže dušu tvoju, i u ruke onima kojih se bojiš, u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom i u ruke Haldejcima. |
26. | I baciæu tebe i mater tvoju koja te je rodila u zemlju tudju, gde se niste rodili, i onde æete pomreti. |
27. | A u zemlju u koju æete želeti da se vratite, neæete se vratiti u nju. |
28. | Je li taj èovek Honija ništav idol izlomljen? Je li sud u kome nema miline? Zašto biše isterani, on i seme njegovo, i baèeni u zemlju, koje ne poznaju? |
29. | O zemljo, zemljo, zemljo! Èuj reè Gospodnju. |
30. | Ovako veli Gospod: Zapišite da æe taj èovek biti bez dece i da neæe biti sreæan do svog veka; i niko neæe biti sreæan od semena njegovog, koji bi sedeo na prestolu Davidovom i još vladao Judom. |
← Jeremiah (22/52) → |