← Jeremiah (18/52) → |
1. | Reè koja dodje Jeremiji od Gospoda govoreæi: |
2. | Ustani, i sidji u kuæu lonèarevu, i onde æu ti kazati reèi svoje. |
3. | Tada sidjoh u kuæu lonèarevu, i gle, on radjaše posao na svom kolu. |
4. | I pokvari se u ruci lonèaru sud koji gradjaše od kala, pa naèini iznova od njega drugi sud, kako beše volja lonèaru da naèini. |
5. | Tada dodje mi reè Gospodnja govoreæi: |
6. | Ne mogu li èiniti od vas kao ovaj lonèar, dome Izrailjev? Govori Gospod; gle, šta je kao u ruci lonèarevoj, to ste vi u mojoj ruci, dome Izrailjev. |
7. | Kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrebim i razorim i zatrem; |
8. | Ako se obrati narod oda zla, za koje bih rekao, i meni æe biti žao sa zla koje mišljah da mu uèinim. |
9. | A kad bih rekao za narod i za carstva da ga sazidam i nasadim; |
10. | Ako uèini šta je zlo preda mnom ne slušajuæi glas moj, i meni æe biti žao dobra koje rekoh da mu uèinim. |
11. | Zato sada reci Judejcima i Jerusalimljanima govoreæi: Ovako veli Gospod: Evo spremam na vas zlo, i mislim misli na vas; vratite se, dakle, svaki sa svog puta zlog, i popravite puteve svoje i dela svoja. |
12. | A oni rekoše: Nema ništa od toga, nego æemo iæi za svojim mislima i èiniæemo svaki po misli srca svog zlog. |
13. | Zato ovako govori Gospod: Pitajte po narodima je li ko èuo takvo šta? Grdilo veliko uèini devojka Izrailjeva. |
14. | Ostavlja li sneg livanski sa stene moja polja? Ostavljaju li se vode studene, koje teku? |
15. | A narod moj mene zaboravi, kadi taštini, i spotièu se na svojim putevima, na starim stazama, da hode stazama puta neporavnjenog, |
16. | Da bih obratio zemlju njihovu u pustoš, na veènu sramotu, da se èudi ko god prodje preko nje i maše glavom svojom. |
17. | Kao ustokom razmetnuæu ih pred neprijateljem; ledja a ne lice pokazaæu im u nevolji njihovoj. |
18. | A oni rekoše: Hodite da smislimo šta Jeremiji, jer neæe nestati zakona svešteniku ni saveta mudracu ni reèi proroku; hodite, ubijmo ga jezikom i ne pazimo na reèi njegove. |
19. | Pazi na me, Gospode, i èuj glas mojih protivnika. |
20. | Eda li æe se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Opomeni se da sam stajao pred Tobom govoreæi za njihovo dobro, da bih odvratio gnev Tvoj od njih. |
21. | Zato predaj sinove njihove gladi i uèini da izginu od maèa, i žene njihove da budu sirote i udove, i muževi njihovi da se pogube, mladiæe njihove da pobije maè u boju. |
22. | Neka se èuje vika iz kuæa njihovih, kad dovedeš na njih vojsku iznenada; jer iskopaše jamu da me uhvate, i zamke namestiše nogama mojim. |
23. | A Ti, Gospode, znaš sve što su naumili meni da me ubiju, nemoj im oprostiti bezakonja ni greh njihov izbrisati ispred sebe; nego neka popadaju pred Tobom, u gnevu svom radi suprot njima. |
← Jeremiah (18/52) → |