← Jeremiah (15/52) → |
1. | I reèe mi Gospod: Da stane Mojsije i Samuilo preda me, ne bi se duša moja obratila k tom narodu; oteraj ih ispred mene, i neka odlaze. |
2. | I ako ti kažu: Kuda æemo iæi? Tada im reci: Ovako veli Gospod: ko je za smrt, na smrt; ko je za maè, pod maè; ko za glad, na glad; ko za ropstvo, u ropstvo. |
3. | I pustiæu na njih èetvoro, govori Gospod: Maè, da ih ubija, i pse, da ih razvlaèe, i ptice nebeske i zveri zemaljske, da ih jedu i istrebe. |
4. | I daæu ih da se potucaju po svim carstvima zemaljskim radi Manasije sina Jezekijinog cara Judinog za ono što je uèinio u Jerusalimu. |
5. | Jer ko bi se smilovao na tebe, Jerusalime? Ko li bi te požalio? Ko li bi došao da zapita kako ti je? |
6. | Ti si me ostavio, govori Gospod, otišao si natrag; zato æu mahnuti rukom svojom na te i pogubiæu te; dosadi mi žaliti. |
7. | Zato æu ih izvijati vijaèom na vratima zemaljskim, uèiniæu ih sirotima, potræu narod svoj, jer se ne vraæaju s puteva svojih. |
8. | Više æe mi biti udovica njegovih nego peska morskog, dovešæu im na majke momaèke zatiraèe u podne, i pustiæu iznenada na njih smetnju i strahotu. |
9. | Iznemoæi æe koja je rodila sedmoro i ispustiæe dušu, sunce æe joj zaæi još za dana, sramiæe se i stideæe se, a ostatak æu njihov dati pod maè pred neprijateljima njihovim, govori Gospod. |
10. | Teško meni, majko moja, što si me rodila da se sa mnom prepire i da se sa mnom svadja sva zemlja; ne davah u zajam niti mi davaše u zajam, i opet me svi proklinju. |
11. | Gospod reèe: Doista, ostatku æe tvom biti dobro, i braniæu te od neprijatelja, kad budeš u nevolji i u teskobi. |
12. | Eda li æe gvoždje slomiti gvoždje severno i bronzu? |
13. | Imanje tvoje i blago tvoje daæu da se razgrabi bez cene po svim medjama tvojim, i to za sve grehe tvoje. |
14. | I odvešæu te s neprijateljima tvojim u zemlju koje ne poznaješ, jer se raspalio oganj od gneva mog, i goreæe nad vama. |
15. | Ti znaš, Gospode, opomeni me se i pohodi me i osveti me od onih koji me gone; nemoj me zgrabiti dokle se ustežeš od gneva; znaj da podnosim rug tebe radi. |
16. | Kad se nadjoše reèi Tvoje, pojedoh ih, i reè Tvoja bi mi radost i veselje srcu mom, jer je ime Tvoje prizvano na me, Gospode Bože nad vojskama. |
17. | Ne sedim u veæu podsmevaèkom niti se s njima veselim; sedim sam radi ruke Tvoje, jer si me napunio srdnje. |
18. | Zašto bol moj jednako traje? I zašto je rana moja smrtna, te neæe da se isceli? Hoæeš li mi biti kao varalica, kao voda nepostojana? |
19. | Zato ovako veli Gospod: Ako se obratiš, ja æu te opet postaviti da stojiš preda mnom, ako odvojiš što je dragoceno od rdjavog, biæeš kao usta moja; oni neka se obrate k tebi, a ti se ne obraæaj k njima. |
20. | I uèiniæu da budeš tom narodu kao jak zid bronzani, i udaraæe na te, ali te neæe nadvladati; jer sam ja s tobom da te èuvam i izbavljam, govori Gospod. |
21. | I izbaviæu te iz ruku zlih ljudi, i iskupiæu te iz ruku nasilnièkih. |
← Jeremiah (15/52) → |