← Jeremiah (11/52) → |
1. | Reè koja dodje Jeremiji od Gospoda govoreæi: |
2. | Slušajte reèi ovog zaveta, i kazujte ljudima Judinim i stanovnicima jerusalimskim. |
3. | I reci im: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Proklet da je ko ne posluša reèi ovog zaveta, |
4. | Koji zapovedih ocima vašim kad ih izvedoh iz zemlje misirske, iz peæi gvozdene, govoreæi: Slušajte glas moj i tvorite ovo sve kako vam zapovedam, pa æete mi biti narod i ja æu vam biti Bog, |
5. | Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh ocima vašim da æu im dati zemlju u kojoj teèe mleko i med, kako se vidi danas. A ja odgovorih i rekoh: Amin, Gospode. |
6. | Po tom reèe mi Gospod: Kazuj sve ove reèi po gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim govoreæi: Slušajte reèi ovog zaveta, i izvršujte ih. |
7. | Jer tvrdo zasvedoèavah ocima vašim od kad ih izvedoh iz zemlje misirske do danas, zarana jednako govoreæi: Slušajte glas moj. |
8. | Ali ne poslušaše i ne prignuše uha svog, nego hodiše svaki za mislima zlog srca svog; za to pustih na njih sve reèi ovog zaveta, koji zapovedih da vrše, a oni ne vršiše. |
9. | Tada mi reèe Gospod: Buna je medju ljudima Judinim i stanovnicima jerusalimskim. |
10. | Vratili su se na bezakonja starih svojih, koji ne hteše slušati moje reèi, i idu za drugim bogovima, te im služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavet moj, koji uèinih s ocima njihovim. |
11. | Zato ovako veli Gospod: Evo, ja æu pustiti na njih zlo, iz kog neæe moæi izaæi, i vapiæe k meni, ali ih neæu uslišiti. |
12. | Tada æe gradovi Judini i stanovnici jerusalimski iæi i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neæe pomoæi u nevolji njihovoj. |
13. | Jer imaš bogova, Juda, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnih, oltara da kadite Valu. |
14. | Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neæu uslišiti kad zavape k meni u nevolji svojoj. |
15. | Šta æe mili moj u domu mom, kad èini grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo èiniš? |
16. | Gospod te nazva maslinom zelenom, lepom radi dobrog roda; ali s hukom velikog vetra raspali oganj oko nje, i grane joj se polomiše. |
17. | Jer Gospod nad vojskama, koji te je posadio, izreèe zlo po te, za zloæu doma Izrailjevog i doma Judinog, koju èiniše medju sobom da bi me razgnevili kadeæi Valu. |
18. | Gospod mi objavi, te znam; Ti mi pokaza dela njihova. |
19. | A ja bejah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znah da se dogovaraju na me: Oborimo drvo s rodom njegovim, i istrebimo ga iz zemlje živih, da mu se ime ne spominje više. |
20. | Ali, Gospode nad vojskama, Sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu Tvoju na njima, jer Tebi kazah parbu svoju. |
21. | Zato ovako veli Gospod za Anatoæane, koji traže dušu tvoju govoreæi: Ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku; |
22. | Zato ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, ja æu ih pohoditi; mladiæi æe njihovi izginuti od maèa, sinovi njihovi i kæeri njihove izginuæe od gladi. |
23. | I neæe biti od njih ostatka; jer æu pustiti zlo na Anatoæane kad ih pohodim. |
← Jeremiah (11/52) → |