← Jeremiah (10/52) → |
1. | Slušajte reè koju vam govori Gospod, dome Izrailjev. |
2. | Ovako veli Gospod: Ne uèite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi. |
3. | Jer su uredbe u naroda taština, jer seku drvo u šumi, delo ruku umetnièkih sekirom; |
4. | Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i èekiæima utvrdjuju ga da se ne pomièe; |
5. | Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu iæi; ne boj ih se, jer ne mogu zla uèiniti, a ne mogu ni dobra uèiniti. |
6. | Niko nije kao Ti, Gospode; velik si i veliko je ime Tvoje u sili. |
7. | Ko se ne bi Tebe bojao, care nad narodima! Jer Tebi to pripada; jer medju svim mudracima u naroda i u svim carstvima njihovim nema takvog kakav si Ti. |
8. | Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini. |
9. | Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, delo umetnièko i ruku zlatarskih, odelo im je od porfire i skerleta, sve je delo umetnièko. |
10. | A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car veèni, od Njegove srdnje trese se zemlja, i gnev Njegov ne mogu podneti narodi. |
11. | Ovako im recite: Bogovi, koji nisu naèinili nebo ni zemlju, nestaæe sa zemlje i ispod neba. |
12. | On je naèinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošæu svojom, i razumom svojim razastro nebesa; |
13. | On kad pusti glas svoj, buèe vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vetar iz staja njegovih. |
14. | Svaki èovek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanim, jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima. |
15. | Taština su, delo prevarno; kad ih pohodim, poginuæe. |
16. | Nije takav deo Jakovljev, jer je Tvorac svemu, i Izrailj Mu je nasledstvo, ime Mu je Gospod nad vojskama. |
17. | Pokupi iz zemlje trg svoj ti, koja sediš u gradu. |
18. | Jer ovako veli Gospod: Gle, ja æu izbaciti kao praæom stanovnike ove zemlje, i pritesniæu ih da osete. |
19. | Teško meni od muke moje, reæi æe; ljuta je rana moja; a ja rekoh: To je bol, treba da ga podnosim. |
20. | Moj je šator opustošen i sva uža moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavese moje. |
21. | Jer pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše sreæni, i sve se stado njihovo rasprša. |
22. | Gle, ide glas i vreva velika iz severne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski. |
23. | Znam, Gospode, da put èoveèji nije u njegovoj vlasti niti je èoveku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim. |
24. | Karaj me, Gospode, ali s merom, ne u gnevu svom, da me ne bi zatro. |
25. | Izlij gnev svoj na narode koji Te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivaju ime Tvoje, jer proždreše Jakova, proždreše ga da ga nema, i naselje njegovo opusteše. |
← Jeremiah (10/52) → |