← Isaiah (63/66) → |
1. | Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenim haljinama? Krasno odeven, koraèajuæi u velièini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vredan sam spasti. |
2. | Zašto Ti je crveno odelo i haljine Ti kao u onog koji gazi u kaci? |
3. | Gazih sam u kaci, i niko izmedju naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnevu svom i potlaèih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odelo svoje. |
4. | Jer je dan od osvete u srcu mom, i dodje godina da se moji iskupe. |
5. | Pogledah, a nikoga ne beše da pomogne, i zaèudih se što nikoga ne beše da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja podupre me. |
6. | I izgazih narode u gnevu svom, i opojih ih jarošæu svojom, i prolih na zemlju krv njihovu. |
7. | Pominjaæu dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je uèinio Gospod, i mnoštvo dobra što je uèinio domu Izrailjevom po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. |
8. | Jer reèe: Doista su moj narod, sinovi, koji neæe izneveriti. I bi im Spasitelj. |
9. | U svakoj tuzi njihovoj On beše tužan, i andjeo, koji je pred Njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi On ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vreme. |
10. | Ali se odmetaše i žalostiše Sveti Duh Njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. |
11. | Ali se opomenu starih vremena, Mojsija, naroda svog: gde je Onaj koji ih izvede iz mora s pastirom stada svog? Gde je Onaj što metnu usred njih Sveti Duh svoj? |
12. | Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima, da steèe sebi veèno ime? |
13. | Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? |
14. | Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka silazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da steèeš sebi slavno ime. |
15. | Pogledaj s neba, i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gde je revnost Tvoja i sila Tvoja, mnoštvo milosrdja Tvog i milosti Tvoje? Eda li æe se meni ustegnuti? |
16. | Ti si zaista Otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; Ti si, Gospode, Otac naš, ime Ti je, otkako je veka, Izbavitelj naš. |
17. | Zašto si nam dao da zadjemo, Gospode, s puteva Tvojih? Da nam otvrdne srce da Te se ne bojimo? Vrati se radi sluga svojih, radi plemena nasledstva svog. |
18. | Zamalo nasledi narod svetosti Tvoje; neprijatelji naši pogaziše svetinju Tvoju. |
19. | Postasmo kao oni kojima nisi nikada vladao niti je prizivano ime Tvoje nad njima. |
← Isaiah (63/66) → |