← Isaiah (30/66) → |
1. | Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji sastavljaju namere koje nisu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od mog Duha, da domeæu greh na greh; |
2. | Koji silaze u Misir ne pitajuæi šta æu ja reæi, da se ukrepe silom Faraonovom i da se zaklone pod senkom misirskom. |
3. | Jer æe vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod senkom misirskom na porugu. |
4. | Jer knezovi njegovi biše u Soanu, i poslanici njegovi dodjoše u Hanes. |
5. | Ali æe se svi posramiti s naroda, koji im neæe pomoæi, niti æe im biti na korist ni na dobit, nego na sramotu i na porugu. |
6. | Tovar æe biti na stoci južnoj: u zemlju gde je nevolja i muka, gde su lavovi i laviæi, guje i zmajevi ognjeni krilati, odneæe blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji neæe pomoæi. |
7. | Jer æe Misirci uzalud i naprazno pomagati; zato vièem o tom: jaèina im je da sede s mirom. |
8. | Sada idi, napiši ovo pred njima na dašèicu, napiši u knjigu, da ostane za vremena koja æe doæi, doveka; |
9. | Jer su narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neæe da slušaju zakon Gospodnji; |
10. | Koji govore videocima: Nemojte vidjati, i prorocima: Nemojte nam prorokovati šta je pravo, govorite nam mile stvari, prorokujte prevaru; |
11. | Svrnite s puta, odstupite od staze, neka nestane ispred nas Svetac Izrailjev. |
12. | Zato ovako veli Svetac Izrailjev: Kad odbacujete ovu reè, i uzdate se u prevaru i opaèinu i na nju se oslanjate, |
13. | Zato æe vam to bezakonje biti kao pukotina u zidu koji hoæe da padne, koja izdigne zid visoko, te se naglo ujedanput obori. |
14. | I razbiæe ga kao što se razbija razbijen sud lonèarski, ne žali se, te se ne nadje ni crepa kad se razbije da uzmeš oganj s ognjišta ili da zahvatiš vodu iz jame. |
15. | Jer ovako govori Gospod Gospod, Svetac Izrailjev: Ako se povratite i budete mirni, izbaviæete se, u miru i uzdanju biæe sila vaša; ali vi neæete. |
16. | Nego govorite: Ne; nego æemo na konjima pobeæi. Zato æete bežati. Pojahaæemo brze konje. Zato æe biti brži koji æe vas terati. |
17. | Bežaæe vas hiljadu kad jedan povièe; kad povièu petorica, bežaæete svi, dok ne ostanete kao okresano drvo navrh gore i kao zastava na humu. |
18. | A zato èeka Gospod da se smiluje na vas, i zato æe se uzvisiti da vas pomiluje; jer je Gospod pravedan Bog; blago svima koji Ga èekaju. |
19. | Jer æe narod nastavati u Sionu, u Jerusalimu; neæeš više plakati, doista æe te pomilovati kad povièeš; èim te èuje, odazvaæe ti se. |
20. | Premda æe vam Gospod dati hleb tužni i vodu nevoljnièku; ali ti se više neæe uzimati uèitelji tvoji, nego æe oèi tvoje gledati uèitelje tvoje, |
21. | I uši æe tvoje slušati reè iza tebe gde govori: To je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalevo. |
22. | I oprzniæete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odelo likova livenih, i baciæete ih kao neèistoæu, i reæi æeš im: Odlazite. |
23. | I daæe dažd semenu tvom koje poseješ na njivi, i hleb od roda zemaljskog biæe obilat i sit; tada æe stoka tvoja pasti na paši prostranoj. |
24. | Volovi i magarci, što rade zemlju, ješæe èistu zob ovejanu lopatom i rešetom. |
25. | I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biæe izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule. |
26. | I svetlost æe meseèeva biti kao svetlost sunèeva, a svetlost æe sunèeva biti sedam puta veæa, kao svetlost od sedam dana, kad Gospod zavije ulom narodu svom i isceli rane koje mu je zadao. |
27. | Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, gnev Njegov gori i vrlo je težak; usne su Mu pune ljutine i jezik Mu je kao oganj koji sažiže. |
28. | A Duh Mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da raseje narode da odu u ništa, i biæe u èeljustima narodima uzda koja æe ih goniti da lutaju. |
29. | Pevaæete kao noæu uoèi praznika, i veseliæete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k steni Izrailjevoj, |
30. | I Gospod æe pustiti da se èuje slava glasa Njegovog, i pokazaæe kako maše rukom svojom s ljutim gnevom i plamenom ognjenim koji proždire, s rasapom i sa silnim daždem i s gradom. |
31. | Jer æe se od glasa Gospodnjeg prepasti Asirac, koji je bio palicom. |
32. | I kuda god prodje palica pouzdana, kojom æe Gospod navaliti na nj, biæe bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaæe na njih. |
33. | Jer je veæ pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je, naèinio je dubok i širok; mesta, ognja i drva ima mnogo; dah Gospodnji kao potok sumporni upaliæe ga. |
← Isaiah (30/66) → |