← Isaiah (21/66) → |
1. | Breme pustinji na moru. Kao vihori koji prolaze na jug, tako æe doæi iz pustinje, iz zemlje strašne. |
2. | Ljuta utvara javi mi se. Nevernik neveru èini, pustošnik pustoši; hodi, Elame; opkoli, Midijo! Svemu uzdisanju uèiniæu kraj. |
3. | Zato su bedra moja puna bola; muke me obuzeše kao kad se muèi porodilja; zgurih se èujuæi, prepadoh se videæi. |
4. | Srce mi se smete, groza me poduze; noæ milina mojih pretvori mi se u strah. |
5. | Postavi sto, stražar neka straži; jedi, pij; ustajte knezovi, mažite štitove. |
6. | Jer ovako mi reèe Gospod: Idi, postavi stražara da ti javi šta vidi. |
7. | I vide kola, i dva reda konjika; kola s magarcima i kola s kamilama; i pažaše dobro velikom pažnjom. |
8. | I povika kao lav: Gospodaru, ja stojim jednako na straži danju, i stojim na straži po svu noæ. |
9. | I evo dodjoše na kolima ljudi, u dva reda konjici. Tada povika i reèe: Pade, pade Vavilon, i svi rezani likovi bogova njegovih razbiše se o zemlju. |
10. | Vršaju moj, i pšenice gumna mog! Šta èuh od Gospoda nad vojskama, Boga Izrailjevog, javih vam. |
11. | Breme Dumi. Vièe k meni neko sa Sira: Stražaru! Šta bi noæas? Stražaru! Šta bi noæas? |
12. | Stražar reèe: Doæi æe jutro, ali i noæ; ako æete tražiti, tražite, vratite se, dodjite. |
13. | Breme arapskoj. Po šumama u arapskoj noæivaæete, putnici dedanski! |
14. | Iznesite vode pred žedne, koji živite u zemlji Temi, sretnite s hlebom begunca. |
15. | Jer æe bežati od maèa, od maèa golog, od luka zapetog i od žestokog boja. |
16. | Jer ovako mi reèe Gospod: Za godinu, kao što je godina najamnièka, nestaæe sve slave kidarske. |
17. | I što ostane hrabrih strelaca sinova kidarskih, biæe malo; jer Gospod Bog Izrailjev reèe. |
← Isaiah (21/66) → |