Isaiah (1/66) → |
1. | Utvara Isaije sina Amosovog, koju vide za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih. |
2. | Èujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: Sinove odgojih i podigoh, a oni se okrenuše od mene. |
3. | Vo poznaje gospodara svog i magarac jasle gospodara svog, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razume. |
4. | Da grešnog naroda! Naroda ogrezlog u bezakonju! Semena zlikovaèkog, sinova pokvarenih! Ostaviše Gospoda, prezreše Sveca Izrailjevog, odstupiše natrag. |
5. | Što biste još bili bijeni kad se sve više odmeæete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. |
6. | Od pete do glave nema ništa zdravo, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscedjene ni zavijene ni uljem zablažene. |
7. | Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tudjini na vaše oèi, i pustoš je kao što opustošavaju tudjini. |
8. | I osta kæi sionska kao koliba u vinogradu, kao senica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen. |
9. | Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednaèili bismo se s Gomorom. |
10. | Èujte reè Gospodnju, knezovi sodomski, poslušajte zakon Boga našeg, narode gomorski! |
11. | Šta æe mi mnoštvo žrtava vaših? Veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junèiju i jagnjeæu i jareæu. |
12. | Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom tremu? |
13. | Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. |
14. | Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. |
15. | Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oèi svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi. |
16. | Umijte se, oèistite se, uklonite zloæu dela svojih ispred oèiju mojih, prestanite zlo èiniti. |
17. | Uèite se dobro èiniti, tražite pravdu, ispravljajte potlaèenog, dajite pravicu sirotoj, branite udovicu. |
18. | Tada dodjite, veli Gospod, pa æemo se suditi: ako gresi vaši budu kao skerlet, postaæe beli kao sneg; ako budu crveni kao crvac, postaæe kao vuna. |
19. | Ako hoæete slušati, dobro zemaljsko ješæete. |
20. | Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše. |
21. | Kako posta kurva verni grad? Pun beše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. |
22. | Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomeša se s vodom. |
23. | Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; sirotoj ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih. |
24. | Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: Aha! Razraèunaæu se sa protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim. |
25. | I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje. |
26. | I postaviæu ti opet sudije kao pre, i savetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad verni. |
27. | Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. |
28. | A odmetnici i grešnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe. |
29. | Jer æete se posramiti od gajeva koje želeste, i zastideti se od vrtova koje izabraste. |
30. | Jer æete biti kao hrast kome opada lišæe i kao vrt u kome nema vode. |
31. | I biæe junak kao kuèine i delo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi. |
Isaiah (1/66) → |