← Hosea (13/14) → |
1. | Kad Jefrem govoraše, beše strah; beše se uzvisio u Izrailju; ali se ogreši o Vala, te umre. |
2. | I sada jednako greše i grade sebi lijuæi od srebra svog po razumu svom likove, koji su svi delo umetnièko, a oni govore za njih: Ljudi koji prinose žrtve neka celuju teoce. |
3. | Zato æe biti kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pleva, koju odnosi vetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka. |
4. | A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje misirske, i Boga osim mene nisi poznao, i osim mene nema ko bi spasao. |
5. | Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj. |
6. | Imajuæi dobru pašu behu siti; ali èim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše. |
7. | Zato æu im biti kao lav, kao ris vrebaæu ih na putu. |
8. | Srešæu ih kao medvedica kojoj uzmu medvediæe, i rastrgaæu im sve srce njihovo i izješæu ih onde kao lav; zverje poljsko raskinuæe ih. |
9. | Propao si, Izrailju; ali ti je pomoæ u meni. |
10. | Gde ti je car? Gde je? Neka te saèuva u svim gradovima tvojim; gde li su sudije tvoje, za koje si govorio: Daj mi cara i knezove? |
11. | Dadoh ti cara u gnevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj. |
12. | Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je greh njegov. |
13. | Bolovi kao u porodilje spopašæe ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi. |
14. | Od groba æu ih izbaviti, od smrti æu ih saèuvati; gde je, smrti, pomor tvoj, gde je, grobe, pogibao tvoja? Kajanje æe biti sakriveno od oèiju mojih. |
15. | Rodan æe biti medju braæom svojom; ali æe doæi istoèni vetar, vetar Gospodnji, koji ide od pustinje, i usahnuæe mu izvor, i studenac æe mu zasušiti; on æe odneti blago od svih dragih zaklada. |
16. | Samarija æe opusteti, jer se odmetnu od Boga svog; oni æe pasti od maèa, deca æe se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti. |
← Hosea (13/14) → |