← Hebrews (10/13) → |
1. | Jer zakon imajuæi sen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. |
2. | Inaèe bi se prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikakve savesti za grehe, kad se jednom oèiste; |
3. | Nego se njima svake godine èini spomen za grehe. |
4. | Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grehe. |
5. | Zato, ulazeæi u svet govori: Žrtava i darova nisi hteo, ali si mi telo pripravio. |
6. | Žrtve i prilozi za greh nisu Ti bili ugodni. |
7. | Tada rekoh: Evo dodjoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju Tvoju, Bože. |
8. | I više kazavši: Priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grehe nisi hteo, niti su Ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; |
9. | Tada reèe: Evo dodjoh da uèinim volju Tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. |
10. | Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tela Isusa Hrista jednom. |
11. | I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grehe. |
12. | A On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu. |
13. | Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji Njegovi podnožje nogama Njegovim. |
14. | Jer jednim prinosom savršio je vavek one koji bivaju osveæeni. |
15. | A svedoèi nam i Duh Sveti; jer kao što je napred kazano: |
16. | Ovo je zavet koji æu naèiniti s njima posle onih dana, govori Gospod: Daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovim napisaæu ih; |
17. | I grehe njihove i bezakonja njihova neæu više spominjati. |
18. | A gde je oproštenje ovih onde više nema priloga za grehe. |
19. | Imajuæi, dakle, slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novim i živim. |
20. | Koji nam je obnovio zavetom, to jest telom svojim, |
21. | I sveštenika velikog nad domom Božijim: |
22. | Da pristupamo s istinim srcem u punoj veri, oèišæeni u srcima od zle savesti, i umiveni po telu vodom èistom; |
23. | Da se držimo tvrdo priznanja nade: jer je veran onaj koji je obeæao; |
24. | I da razumevamo jedan drugog u podbunjivanju k ljubavi i dobrim delima, |
25. | Ne ostavljajuæi skupštinu svoju, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugog savetujuæi, toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni. |
26. | Jer kad mi grešimo namerno, pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grehe; |
27. | Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote. |
28. | Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svedoka. |
29. | Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijeg pogazi, i krv zaveta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži? |
30. | Jer znamo Onog koji reèe: Moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svom. |
31. | Strašno je upasti u ruke Boga Živoga. |
32. | Opominjite se, pak, prvih dana svojih, u koje se prosvetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste, |
33. | Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako. |
34. | Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima. |
35. | Ne odbacujte, dakle, slobodu svoju, koja ima veliku platu. |
36. | Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. |
37. | Jer još malo, vrlo malo, pa æe doæi Onaj koji treba da dodje i neæe odocniti. |
38. | A pravednik živeæe od vere; ako li odstupi neæe biti po volji moje duše. |
39. | A mi, braæo, nismo od onih koji odstupaju na pogibao, nego od onih koji veruju da spasu duše. |
← Hebrews (10/13) → |