← Habakkuk (2/3) → |
1. | Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta æe mi reæi i šta bih odgovorio onome koji me koraše. |
2. | I odgovori mi Gospod i reèe: Piši utvaru, i da bude razgovetno na ploèama da se lako èita. |
3. | Jer æe još biti utvara do odredjenog vremena, i govoriæe šta æe biti do kraja i neæe slagati; ako okleva, èekaj je, jer æe zacelo doæi, i neæe odocniti. |
4. | Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik æe od vere svoje živ biti. |
5. | A kako vino vara, takav je èovek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena. |
6. | Neæe li ga svi oni uzeti u prièu i u zagonetke, i reæi: Teško onom koji umnožava šta nije njegovo! Dokle æe? I koji trpa na se gusto blato. |
7. | Neæe li najedanput ustati oni koji æe te gristi? I neæe li se probuditi oni koji æe te rastrzati, i kojima æeš biti grabež? |
8. | Što si ti oplenio mnoge narode, tebe æe opleniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svima koji žive u njemu. |
9. | Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kuæi svojoj, da postavi gnezdo svoje na visokom mestu i saèuva se oda zla. |
10. | Smislio si sramotu kuæi svojoj da zatreš mnoge narode, i ogrešio si se o svoju dušu. |
11. | Jer æe kamen iz zida vikati, i èvor iz drveta svedoèiæe. |
12. | Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom. |
13. | Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude nizašta? |
14. | Jer æe se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode. |
15. | Teško onome koji poji bližnjeg svog, dodaje meh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju. |
16. | Nasitiæeš se sramote mesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doæi æe k tebi èaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina æe sramna biti na slavi tvojoj. |
17. | Jer nasilje uèinjeno Livanu pokriæe te i pustoš medju zverjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svima koji žive u njemu. |
18. | Šta pomaže rezan lik što ga izreza umetnik njegov? Šta liven lik i uèitelj laži, te se umetnik uzda u delo svoje gradeæi neme idole? |
19. | Teško onome koji govori drvetu: Preni se! I nemom kamenu: Probudi se! Hoæe li on uèiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu. |
20. | A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; æuti pred Njim sva zemljo! |
← Habakkuk (2/3) → |