← Genesis (9/50) → |
1. | I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im; radjajte se i množite se i napunite zemlju; |
2. | I sve zveri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. |
3. | Šta se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. |
4. | Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv. |
5. | Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zveri iskati; iz ruke samog èoveka, iz ruke svakog brata njegovog iskaæu dušu èoveèiju. |
6. | Ko prolije krv èoveèiju, njegovu æe krv proliti èovek; jer je Bog po svom oblièju stvorio èoveka. |
7. | Radjajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj. |
8. | I reèe Bog Noju i sinovima njegovim s njim, govoreæi: |
9. | A ja evo postavljam zavet svoj s vama i s vašim semenom nakon vas, |
10. | I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zveri zemaljskih što su s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svim zverima zemaljskim. |
11. | Postavljam zavet svoj s vama, te odsele neæe nijedno telo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju. |
12. | I reèe Bog: Evo znak zaveta koji postavljam izmedju sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do veka: |
13. | Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zaveta izmedju mene i zemlje. |
14. | Pa kad oblake navuèem na zemlju, videæe se duga u oblacima, |
15. | I opomenuæu se zaveta svog koji je izmedju mene i vas i svake duše žive u svakom telu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako telo. |
16. | Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se veènog zaveta izmedju Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji. |
17. | I reèe Bog Noju: To je znak zaveta koji sam uèinio izmedju sebe i svakog tela na zemlji. |
18. | A behu sinovi Nojevi koji izadjoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. |
19. | To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. |
20. | A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd. |
21. | I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog. |
22. | A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svog, i kaza obojici braæe svoje na polju. |
23. | A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog. |
24. | A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mladji sin, |
25. | I reèe: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje! |
26. | I još reèe: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! |
27. | Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga! |
28. | I požive Noje posle potopa trista pedeset godina. |
29. | A svega požive Noje devet stotina pedeset godina; i umre. |
← Genesis (9/50) → |