← Genesis (50/50) |
1. | Tada Josif pade na lice ocu svom, i plaka nad njim celujuæi ga. |
2. | I zapovedi Josif slugama svojim lekarima da mirisima pomažu oca njegovog; i lekari pomazaše mirisima Izrailja. |
3. | I navrši mu se èetrdeset dana, jer toliko dana treba onim koje pomažu mirisima; i plakaše za njim Misirci sedamdeset dana. |
4. | A kad prodjoše žalosni dani, reèe Josif domašnjima Faraonovim govoreæi: Ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite: |
5. | Otac me je moj zakleo govoreæi: Evo, ja æu skoro umreti; u grobu mom, koji iskopah u zemlji hananskoj, onde me pogrebi. Pa sada da idem da pogrebem oca svog, a posle æu opet doæi. |
6. | A Faraon mu reèe: Idi, pogrebi oca svog kako te je zakleo. |
7. | I otide Josif da pogrebe oca svog; i s njim podjoše sve sluge Faraonove, starešine od doma njegovog i sve starešine od zemlje misirske. |
8. | I sav dom Josifov i braæa njegova i dom oca njegovog; samo decu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji gesemskoj. |
9. | A podje s njim kola i konjanika toliko da beše vojska vrlo velika. |
10. | A kad dodjoše na gumno Atadovo, koje je s one strane Jordana, plakaše onde mnogo i vrlo tužno; i Josif uèini žalost za ocem svojim za sedam dana. |
11. | A ljudi iz one zemlje, Hananejci, kad videše plaè na gumnu Atadovom, rekoše: U velikoj su žalosti Misirci. Zato prozvaše ono mesto s one strane Jordana Žalost misirska. |
12. | I uèiniše mu sinovi njegovi kako im beše zapovedio. |
13. | Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju hanansku, i pogreboše ga u peæini na njivi makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji. |
14. | I pogrebavši oca svog vrati se Josif u Misir i braæa njegova i svi koji behu izašli s njim da pogrebu oca njegovog. |
15. | A braæa Josifova videæi gde im otac umre, rekoše: Može biti da se Josif srdi na nas, pa æe nam se osvetiti za sve zlo što mu uèinismo. |
16. | Zato poruèiše Josifu: Otac tvoj zapovedi na samrti i reèe: |
17. | Ovako kažite Josifu: Molim te, oprosti braæi svojoj bezakonje i greh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvog. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše. |
18. | Posle dodjoše i braæa njegova i padoše pred njim i rekoše: Evo smo sluge tvoje. |
19. | A Josif im reèe: Ne bojte se, zar sam ja mesto Boga? |
20. | Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da uèini šta se danas zbiva, da se saèuva u životu mnogi narod. |
21. | Ne bojte se dakle; ja æu hraniti vas i vašu decu. Tako ih uteši i oslobodi. |
22. | Tako življaše Josif u Misiru s domom oca svog, i požive sto i deset godina. |
23. | I vide Josif sinove Jefremove do treæeg kolena; i sinovi Mahira sina Manasijinog rodiše se i odrastoše na kolenima Josifovim. |
24. | I reèe Josif braæi svojoj: Ja æu skoro umreti; ali æe vas zacelo Bog pohoditi, i izvešæe vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu. |
25. | I zakle Josif sinove Izrailjeve i reèe: Zaista æe vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde. |
26. | Potom umre Josif, a beše mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovèeg u Misiru. |
← Genesis (50/50) |