← Genesis (41/50) → |
1. | A posle dve godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj reci. |
2. | I gle, iz reke izadje sedam krava lepih i debelih, i stadoše pasti po obali. |
3. | I gle, iza njih izadje iz reke sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stadoše pored onih krava na obali. |
4. | I ove krave ružne i mršave pojedoše onih sedam krava lepih i debelih. U tom se probudi Faraon. |
5. | Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih; |
6. | A iza njih isklija sedam klasova malih i šturih; |
7. | Pa ovi klasovi mali pojedoše onih sedam velikih i jedrih. U tom se probudi Faraon i vide da je san. |
8. | I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslavši sazva sve gatare misirske i sve mudrace, i pripovedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znaèi. |
9. | Tada progovori starešina nad peharnicima Faraonu i reèe: Danas se opomenuh greha svog. |
10. | Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kuæi zapovednika stražarskog mene i starešinu nad hlebarima, |
11. | Usnismo jednu noæ ja i on, svaki za sebe po znaèenju sna svog usnismo. |
12. | A onde beše s nama momèe Jevrejèe, sluga zapovednika stražarskog, i mi mu pripovedismo sne, a on nam kaza šta èiji san znaèi. |
13. | I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onog obesi. |
14. | Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuèe se, te izadje pred Faraona. |
15. | A Faraon reèe Josifu: Usnih san, pa mi niko ne ume da kaže šta znaèi; a za tebe èujem da umeš kazivati sne. |
16. | A Josif odgovori Faraonu i reèe: To nije u mojoj vlasti, Bog æe javiti dobro Faraonu. |
17. | I reèe Faraon Josifu: Usnih, a ja stojim kraj reke na obali. |
18. | I gle, iz reke izadje sedam krava debelih i lepih, te stadoše pasti po obali. |
19. | I gle, iza njih izadje sedam drugih krava rdjavih, i vrlo ružnih i mršavih, kakvih nisam video u celoj zemlji misirskoj. |
20. | I ove krave mršave i ružne pojedoše onih sedam debelih, |
21. | I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet behu onako ružne kao pre. U tom se probudih. |
22. | Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih; |
23. | A iza njih isklija sedam malih, tankih i šturih. |
24. | I ovi tanki klasovi proždreše onih sedam lepih. I ovo pripovedih gatarima, ali mi ni jedan ne zna kazati šta znaèi. |
25. | A Josif reèe Faraonu: Oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio. |
26. | Sedam lepih krava jesu sedam godina, i sedam lepih klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka. |
27. | A sedam krava mršavih i ružnih, što izadjoše iza onih, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnih i šturih biæe sedam godina gladnih. |
28. | To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio. |
29. | Evo doæi æe sedam godina vrlo rodnih svoj zemlji misirskoj. |
30. | A iza njih nastaæe sedam gladnih godina, gde æe se zaboraviti sve obilje u zemlji misirskoj, jer æe glad satrti zemlju, |
31. | Te se neæe znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer æe biti vrlo velika. |
32. | A što je dva puta uzastopce Faraon snio, to je zato što je zacelo Bog tako naumio, i na skoro æe to uèiniti Bog. |
33. | Nego sada neka potraži Faraon èoveka mudrog i razumnog, pa neka ga postavi nad zemljom misirskom. |
34. | I neka gleda Faraon da postavi starešine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji misirskoj za sedam rodnih godina; |
35. | Neka skupljaju od svakog žita za rodnih godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakog žita u sve gradove, i neka èuvaju, |
36. | Da se nadje hrane zemlji za sedam godina gladnih, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi. |
37. | I ovo se uèini dobro Faraonu i svim slugama njegovim. |
38. | I reèe Faraon slugama svojim: Možemo li naæi èoveka kakav je ovaj, u kome bi duh bio Božji? |
39. | Pa reèe Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao što si ti. |
40. | Ti æeš biti nad domom mojim, i sav æe ti narod moj usta ljubiti; samo æu ovim prestolom biti veæi od tebe. |
41. | I još reèe Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom misirskom. |
42. | I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuèe ga u haljine od tankog platna, i obesi mu zlatnu verižicu o vratu, |
43. | I posadi ga na kola koja behu druga za njegovim, i zapovedi da pred njim vièu: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom misirskom. |
44. | I još reèe Faraon Josifu: Ja sam Faraon, ali bez tebe neæe niko maæi ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji misirskoj. |
45. | I dade Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kæerju Potifere sveštenika onskog. I podje Josif po zemlji misirskoj. |
46. | A beše Josifu trideset godina kad izadje pred Faraona cara misirskog. I otišavši od Faraona obidje svu zemlju misirsku. |
47. | I za sedam rodnih godina rodi zemlja svašta izobila. |
48. | I stade Josif kupiti za tih sedam godina svakog žita što beše po zemlji misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje behu oko njega. |
49. | Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je peska morskog, tako da ga presta meriti, jer mu ne beše broja. |
50. | I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kæi Potifere sveštenika onskog. |
51. | I prvencu nadede Josif ime Manasija, govoreæi: Jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svog. |
52. | A drugom nadede ime Jefrem, govoreæi: Jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje. |
53. | Ali prodje sedam godina rodnih u zemlji misirskoj; |
54. | I nasta sedam godina gladnih, kao što je Josif napred kazao. I beše glad po svim zemljama, a po svoj zemlji misirskoj beše hleba. |
55. | Ali najposle nasta glad i po svoj zemlji misirskoj, i narod povika k Faraonu za hleb; a Faraon reèe svima Misircima: Idite k Josifu, pa šta vam on kaže ono èinite. |
56. | I kad glad beše po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji misirskoj. |
57. | I iz svih zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta glad u svakoj zemlji. |
← Genesis (41/50) → |