← Genesis (37/50) → |
1. | A Jakov živeše u zemlji gde mu je otac bio došljak, u zemlji hananskoj. |
2. | Ovo su dogadjaji Jakovljevi. Josif kad beše momak od sedamnaest godina, pasaše stoku s braæom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegovog; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svom. |
3. | A Izrailj ljubljaše Josifa najveæma izmeæu svih sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i naèini mu šarenu haljinu. |
4. | A braæa videæi gde ga otac ljubi najveæma izmedju sve braæe njegove, stadoše mrzeti na nj tako da mu ne mogahu lepu reè progovoriti. |
5. | Uz to usni Josif san i pripovedi braæi svojoj, te oni još veæma omrznu na nj. |
6. | Jer im reèe: Da èujete san što sam snio: |
7. | Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi idjahu unaokolo i klanjahu se snopu mom. |
8. | Tada mu braæa rekoše: Da neæeš još biti car nad nama i zapovedati nam? Stoga još veæma stadoše mrzeti na nj radi snova njegovih i radi reèi njegovih. |
9. | Posle opet usni drugi san, i pripovedi braæi svojoj govoreæi: Usnih opet san, a to se sunce i mesec i jedanaest zvezda klanjahu meni. |
10. | A pripovedi i ocu svom i braæi svojoj; ali ga otac prekori i reèe mu: Kakav je to san što si snio? Eda li æemo doæi ja i mati tvoja i braæa tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? |
11. | I zavidjahu mu braæa; ali otac njegov èuvaše ove reèi. |
12. | A kad braæa njegova otidoše da pasu stoku oca svog kod Sihema, |
13. | Reèe Izrailj Josifu: Ne pasu li braæa tvoja stoku kod Sihema? Hajde da te pošaljem k njima. A on reèe: Evo me. |
14. | A on mu reèe: Idi, vidi kako su braæa tvoja i kako je stoka, pa dodji da mi javiš. I opravi ga iz doline hevronske, i on otide put Sihema. |
15. | I èovek jedan nadje ga a on luta po polju; te ga zapita govoreæi: Šta tražiš? |
16. | A on reèe: Tražim braæu svoju; kaži mi, molim te, gde su sa stokom? |
17. | A èovek reèe: Otišli su odavde, jer èuh gde rekoše: Hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braæom svojom, i nadje ih u Dotaimu. |
18. | A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dodje blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, |
19. | I rekoše medju sobom: Gle, evo onog što sne sanja. |
20. | Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa æemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda æemo videti šta æe biti od njegovih snova. |
21. | Ali Ruvim kad èu to, izbavi ga iz ruku njihovih rekavši: Nemojte da ga ubijemo. |
22. | I još im reèe Ruvim: Nemojte krv prolivati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga htede izbaviti iz ruku njihovih i odvesti k ocu. |
23. | I kad Josif dodje k braæi svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. |
24. | I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama beše prazna, ne beše vode u njoj. |
25. | Posle sedoše da jedu. I podigavši oèi ugledaše, a to gomila Ismailjaca idjaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavog korenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. |
26. | I reèe Juda braæi svojoj: Kakva æe biti korist što æemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu? |
27. | Hajde da ga prodamo ovim Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je telo. I poslušaše ga braæa njegova. |
28. | Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir. |
29. | A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdre haljine svoje, |
30. | Pa se vrati k braæi svojoj, i reèe: Nema deteta; a ja kuda æu? |
31. | Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamoèiše haljinu u krv, |
32. | Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poruèivši: Nadjosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije. |
33. | A on je pozna i reèe: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut. |
34. | I razdre Jakov haljine svoje, i veza kostret oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena. |
35. | I svi sinovi njegovi i sve kæeri njegove ustadoše oko njega tešeæi ga, ali se on ne dade utešiti, nego govoraše: S tugom æu u grob leæi za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim. |
36. | A Madijani prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovom, zapovedniku stražarskom. |
← Genesis (37/50) → |