← Genesis (30/50) → |
1. | A Rahilja videvši gde ne radja dece Jakovu, pozavide sestri svojoj; i reèe Jakovu: Daj mi dece, ili æu umreti. |
2. | A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reèe: Zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda? |
3. | A ona reèe: Eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim kolenima, pa æu i ja imati dece od nje. |
4. | I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom. |
5. | I zatrudne Vala, i rodi Jakovu sina. |
6. | A Rahilja reèe: Gospod mi je sudio i èuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadede ime Dan. |
7. | I Vala robinja Rahiljina zatrudne opet, i rodi drugog sina Jakovu; |
8. | A Rahilja reèe: Borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoleh. I nadede mu ime Neftalim. |
9. | A Lija videvši gde presta radjati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu. |
10. | I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina; |
11. | I Lija reèe: Dodje èeta. I nadede mu ime Gad. |
12. | Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugog sina Jakovu; |
13. | I reèe Lija: Blago meni, jer æe me blaženom zvati žene. Zato mu nadede ime Asir. |
14. | A Ruvim izidje u vreme žetve pšeniène i nadje mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reèe Liji: Daj mi mandragoru sina svog. |
15. | A ona joj reèe: Malo li ti je što si mi uzela muža? Hoæeš da mi uzmeš i mandragoru sina mog? A Rahilja joj reèe: Neka noæas spava s tobom za mandragoru sina tvog. |
16. | I uveèe kad se Jakov vraæaše iz polja, izidje mu Lija na susret i reèe: Spavaæeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svog. I spava kod nje onu noæ. |
17. | A Bog usliši Liju, te ona zatrudne, i rodi Jakovu petog sina. |
18. | I reèe Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svom. I nadede mu ime Isahar. |
19. | I zatrudne Lija opet, i rodi Jakovu šestog sina; |
20. | I reèe Lija: Dariva me Gospod darom dobrim; da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadede ime Zavulon. |
21. | Najposle rodi kæer, i nadede joj ima Dina. |
22. | Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišivši je otvori joj matericu. |
23. | I zatrudne, i rodi sina, i reèe: Uze Bog sramotu moju. |
24. | I nadede mu ime Josif, govoreæi: Neka mi doda Gospod još jednog sina. |
25. | A kad Rahilja rodi Josifa, reèe Jakov Lavanu: Pusti me da idem u svoje mesto i u svoju zemlju. |
26. | Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i decu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio. |
27. | A Lavan mu reèe: Nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi. |
28. | I još reèe: Išti koliko hoæeš plate, i ja æu ti dati. |
29. | A Jakov mu odgovori: Ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene. |
30. | Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne dodjoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja dodjoh. Pa kad æu i ja tako sebi kuæu kuæiti? |
31. | I reèe mu Lavan: Šta hoæeš da ti dam? A Jakov odgovori: Ne treba ništa da mi daš; nego æu ti opet pasti stoku i èuvati, ako æeš mi uèiti ovo: |
32. | Da zadjem danas po svoj stoci tvojoj, i odluèim sve što je šareno i s belegom, i sve što je crno izmedju ovaca, i šta je s belegom i šareno izmedju koza, pa šta posle bude tako, ono da mi je plata. |
33. | Tako æe mi se posle posvedoèiti pravda moja pred tobom kad dodješ da vidiš zaslugu moju: Šta god ne bude šareno ni s belegom ni crno izmedju ovaca i koza u mene, biæe kradeno. |
34. | A Lavan reèe: Eto, neka bude kako si kazao. |
35. | I odluèi Lavan isti dan jarce s belegom i šarene i sve koze s belegom i šarene, i sve na èem beše šta belo, i sve crno izmedju ovaca, i predade sinovima svojim. |
36. | I ostavi daljine tri dana hoda izmedju sebe i Jakova. I Jakov pasaše ostalu stoku Lavanovu. |
37. | I uze Jakov zelenih prutova topolovih i leskovih i kestenovih, i naguli ih do beline koja beše na prutovima. |
38. | I metaše naguljene prutove pred stoku u žlebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad dodje da pije. |
39. | I upaljivaše se stoka gledajuæi u prutove, i šta se mladjaše beše s belegom, prutasto i šareno. |
40. | I Jakov odluèivaše mlad, i obraæaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraæaše ga prema stadu Lavanovom. |
41. | I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oèi stoci da bi se upaljivala gledajuæi u prutove; |
42. | A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve. |
43. | I tako se taj èovek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca. |
← Genesis (30/50) → |