← Genesis (24/50) → |
1. | A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu; |
2. | I reèe Avram sluzi svom najstarijem u kuæi svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje, |
3. | Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da neæeš dovesti žene sinu mom izmedju kæeri ovih Hananeja, medju kojima živim; |
4. | Nego da æeš otiæi u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku. |
5. | A sluga mu reèe: i ako devojka ne htedbude poæi sa mnom u ovu zemlju; hoæu li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio? |
6. | A Avram mu reèe: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo. |
7. | Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreæi: Semenu æu tvom dati zemlju ovu, On æe poslati andjela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande. |
8. | Ako li devojka ne htedbude poæi s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo. |
9. | I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo. |
10. | Tada sluga uze deset kamila izmedju kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dodje u Mesopotamiju do grada Nahorovog. |
11. | I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veèe kad izlaze gradjanke da zahvataju vode; |
12. | I reèe: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreæu danas i uèini milost gospodaru mom Avramu. |
13. | Evo, ja æu stajati kod ovog studenca, a gradjanke æe doæi da zahvataju vode. |
14. | Kojoj devojci kažem: Nagni krèag svoj da se napijem, a ona reèe: Na pij, i kamile æu ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si uèinio milost gospodaru mom. |
15. | I on još ne izgovori, a to Reveka, kæi Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dodje s krèagom na ramenu. |
16. | I beše vrlo lepa, još devojka, još je èovek ne beše poznao. Ona sidje na izvor, i natoèi krèag, i podje; |
17. | A sluga iskoèi pred nju, i reèe; daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvog. |
18. | A ona reèe: Na pij, gospodaru. I brže spusti krèag na ruku svoju, i napoji ga. |
19. | I kad ga napoji, reèe: i kamilama æu tvojim naliti neka se napiju. |
20. | I brže izruèi krèag svoj u pojilo, pa opet otrèa na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim. |
21. | A èovek joj se divljaše, i æutaše, neæe li poznati je li Gospod dao sreæu putu njegovom ili nije. |
22. | A kad se kamile napiše, izvadi èovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko èela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata. |
23. | I reèe: Èija si kæi? Kaži mi. Ima li u kuæi oca tvog mesta za nas da prenoæimo? |
24. | A ona mu reèe: Ja sam kæi Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru. |
25. | Još reèe: Ima u nas mnogo slame i piæe i mesta za noæište. |
26. | Tada èovek savivši se pokloni se Gospodu, |
27. | I reèe: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog. |
28. | A devojka otrèa i sve ovo kaza u domu matere svoje. |
29. | A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrèa Lavan k èoveku na studenac, |
30. | Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i èu gde Reveka sestra mu reèe: Tako mi kaza èovek; dodje k èoveku; a on stajaše kod kamila na studencu. |
31. | I reèe: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuæu, ima mesta i za kamile. |
32. | I dovede èoveka u kuæu, i rastovari kamile; i dodaše slame i piæe kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim; |
33. | I postaviše mu da jede; ali on reèe: Neæu jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reèe: Govori. |
34. | Tada reèe: Ja sam sluga Avramov. |
35. | A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca. |
36. | I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima. |
37. | A mene zakle gospodar moj govoreæi: Nemoj dovesti sinu mom žene izmedju kæeri ovih Hananeja, medju kojima živim; |
38. | Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom. |
39. | A ja rekoh gospodaru svom: |
40. | Može biti da devojka neæe hteti poæi sa mnom. |
41. | A on mi reèe: Gospod, po èijoj volji svagda živeh, poslaæe andjela svog s tobom, i daæe sreæu tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog. |
42. | Onda æe ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet æe ti biti prosta zakletva moja. |
43. | I kad dodjoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreæu putu mom, kojim idem, |
44. | Evo, ja æu stajati kod studenca: koja devojka dodje da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvog, |
45. | A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama æu tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog. |
46. | Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dodje Reveka s krèagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem. |
47. | A ona brže spustivši sa sebe krèag reèe: Na pij, i kamile æu ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje. |
48. | I zapitah je govoreæi: Èija si kæi? A ona odgovori: Ja sam kæi Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko èela i narukvice na ruke; |
49. | I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nadjem kæer brata gospodara svog za sina njegovog. |
50. | Ako æete dakle uèiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li neæete, kažite mi, da idem na desno ili na levo. |
51. | A Lavan i Vatuilo odgovarajuæi rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod. |
52. | A kad èu sluga Avramov reèi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje; |
53. | I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takodje i bratu njenom i materi njenoj dade darove. |
54. | Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoæiše. A kad ujutru ustaše, reèe sluga: Pustite me gospodaru mom. |
55. | A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide. |
56. | A on im reèe: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreæu mom putu; pustite me da idem gospodaru svom. |
57. | Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli. |
58. | I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoæeš iæi s ovim èovekom? A ona odgovori: Hoæu. |
59. | I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim. |
60. | I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja! |
61. | I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i podjoše s èovekom; i sluga uzevši Reveku otide. |
62. | A Isak idjaše vraæajuæi se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju; |
63. | A beše izašao Isak u polje pred veèe da se pomoli Bogu; i podigavši oèi svoje ugleda kamile gde idu. |
64. | I Reveka podigavši oèi svoje ugleda Isaka, te skoèi s kamile, |
65. | I reèe sluzi: Ko je onaj èovek što ide preko polja pred nas? A sluga reèe: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice. |
66. | I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio. |
67. | I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom. |
← Genesis (24/50) → |