← Genesis (19/50) → |
1. | A uveèe dodjoše dva andjela u Sodom; a Lot sedjaše na vratima sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, |
2. | I reèe: Hodite, gospodo, u kuæu sluge svog, i prenoæite i operite noge svoje; pa sutra rano kad ustanete podjite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego æemo prenoæiti na ulici. |
3. | Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i udjoše u kuæu njegovu, i on ih ugosti, i ispeèe hlebova presnih, i jedoše. |
4. | I još ne behu legli, a gradjani Sodomljani slegoše se oko kuæe, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva, |
5. | I vikahu Lota i govorahu mu: Gde su ljudi što dodjoše sinoæ k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo. |
6. | A Lot izidje k njima pred vrata zatvorivši vrata za sobom, |
7. | I reèe im: Nemojte, braæo, èiniti zla. |
8. | Evo imam dve kæeri, koje još ne poznaše èoveka; njih æu vam izvesti, pa èinite s njima šta vam je volja; samo ne dirajte u ove ljude, jer su zato ušli pod moj krov. |
9. | A oni rekoše: Hodi amo. Pa onda rekoše: Ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoæe da nam sudi; sad æemo tebi uèiniti gore nego njima. Pa navališe jako na èoveka, na Lota, i stadoše istavljati vrata. |
10. | A ona dva èoveka digoše ruke, i uvukoše Lota sebi u kuæu, i zatvoriše vrata. |
11. | A ljude što behu pred vratima kuænim ujedanput oslepiše od najmanjeg do najveæeg, te ne mogahu naæi vrata. |
12. | Tada ona dva èoveka rekoše Lotu: Ako imaš ovde još koga svog, ili zeta ili sina ili kæer, ili koga god svog u ovom gradu, gledaj nek idu odavde; |
13. | Jer hoæemo da zatremo mesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo. |
14. | I izidje Lot, i kaza zetovima svojim, za koje htede dati kæeri svoje, i reèe im: Ustajte, idite iz mesta ovog, jer æe sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovim uèini da se šali. |
15. | A kad zora zabele, navališe andjeli na Lota govoreæi: ustani, uzmi ženu svoju, i dve kæeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada tog. |
16. | A on se stade šèinjati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dve kæeri njegove, jer ga beše žao Gospodu i izvedoše ga i pustiše ga iza grada. |
17. | I kad ih izvedoše napolje, reèe jedan: Izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag i u celoj ovoj ravni da nisi stao; beži na ono brdo da ne pogineš. |
18. | A Lot im reèe: Nemoj, Gospode! |
19. | Gle, sluga tvoj nadje milost pred Tobom, i milost je Tvoja prevelika koju mi uèini saèuvavši mi život; ali ne mogu uteæi na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem. |
20. | Eno grad blizu; onamo se može uteæi, a mali je; da bežimo onamo; ta mali je, te æu ostati živ. |
21. | A on mu reèe: Eto poslušaæu te i zato, i neæu zatrti grada, za koji reèe. |
22. | Brže beži onamo; jer ne mogu èiniti ništa dok ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor. |
23. | I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dodje u Sigor. |
24. | Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, |
25. | I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. |
26. | Ali žena Lotova beše se obazrela iduæi za njim, i posta slan kamen. |
27. | A sutradan rano ustavši Avram, otide na mesto gde je stajao pred Gospodom; |
28. | I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peæi. |
29. | Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatre gradove gde živeše Lot. |
30. | A Lot otide iz Sigora i stani se na onom brdu s dve kæeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i živeše u peæini s dve kæeri svoje. |
31. | A starija reèe mladjoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dodje k nama, kao što je obièaj po svoj zemlji. |
32. | Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo saèuvale seme ocu svom. |
33. | I dadoše ocu vina onu noæ; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade. |
34. | A sutradan reèe starija mladjoj: Gle, noæas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveèe, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo saèuvale seme ocu svom. |
35. | Pa i to veèe dadoše ocu vina, i ustavši mladja leže s njim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade. |
36. | I obe kæeri Lotove zatrudneše od oca svog. |
37. | I starija rodi sina, i nadede mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjeg dana. |
38. | Pa i mladja rodi sina, i nadede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjeg dana. |
← Genesis (19/50) → |