← Ezra (3/10) → |
1. | A kad dodje sedmi mesec i sinovi Izrailjevi behu u svojim gradovima, sabra se narod jednodušno u Jerusalim. |
2. | Tada usta Isus, sin Josedekov s braæom svojom sveštenicima i Zorovavelj sin Salatilov s braæom svojom, i izgradiše oltar Boga Izrailjevog da prinose na njemu žrtve paljenice kako piše u zakonu Mojsija èoveka Božijeg. |
3. | I podigoše oltar na mestu njegovom, ako i behu u strahu od naroda zemaljskih; i prinosiše na njemu žrtve paljenice Gospodu, žrtve paljenice jutrom i veèerom; |
4. | I praznovaše praznik senica, kako je pisano, prinoseæi žrtve paljenice svaki dan na broj kako je uredjeno za svaki dan. |
5. | A potom prinosiše žrtvu paljenicu svagdašnju, i na mladine i na sve praznike Gospodnje osveæene i od svakog koji dragovoljno prinošaše prinos Gospodu. |
6. | Od prvog dana meseca sedmog poèeše prinositi žrtve paljenice Gospodu, a dom Gospodnji još ne beše osnovan. |
7. | I dadoše novce kamenarima i drvodeljama, i hranu i piæe i ulje Sidonjanima i Tircima da dovoze drva kedrova s Livana u more jopsko, kako im beše pustio Kir, car persijski. |
8. | I druge godine po povratku njihovom k domu Božijem u Jerusalim, drugog meseca, poèeše Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov i ostala braæa njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji dodjoše iz ropstva u Jerusalim i postaviše Levite od dvadeset godina i više da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjeg. |
9. | I bi postavljen Isus i sinovi njegovi i braæa njegova, i Kadmilo i sinovi njegovi, sinovi Judini, zajedno da nastoje nad poslenicima u domu Božijem, i sinovi Inadadovi i njihovi sinovi i braæa njihova Leviti. |
10. | I kad zidari polagahu temelj crkvi Gospodnjoj, postaviše sveštenike obuèene s trubama i Levite sinove Asafove s kimvalima da hvale Gospoda po uredbi Davida cara Izrailjevog. |
11. | I pevahu naizmence hvaleæi i slaveæi Gospoda: Jer je do veka milost Njegova nad Izrailjem. I sav narod podvikivaše glasno hvaleæi Gospoda što se osnivaše dom Gospodnji. |
12. | A mnogi od sveštenika i Levita i glavara domova otaèkih, starci koji behu videli predjašnji dom, plakahu glasno gledajuæi ovaj dom koji se osnivaše, a mnogi opet podvikivahu od radosti, |
13. | Te narod ne mogaše razaznati viku radosnu od vike plaène u narodu, jer narod podvikivaše glasno, i vika se èujaše daleko. |
← Ezra (3/10) → |