← Ezekiel (4/48) → |
1. | A ti, sine èoveèji, uzmi opeku, i metni je preda se, i izreži na njoj grad Jerusalim. |
2. | I postavi oko njega opsadu, i naèini kule prema njemu, i iskopaj oko njega opkop, i postavi vojsku oko njega, i namesti ubojne sprave oko njega. |
3. | Po tom uzmi tavicu gvozdenu, i metni je kao gvozden zid izmedju sebe i grada, i okreni lice svoje suprot njemu, i on æe se opsesti, i ti æeš ga opsesti. To æe biti znak domu Izrailjevom. |
4. | Potom lezi na levu stranu svoju, i metni na nju bezakonje doma Izrailjevog; koliko dana uzležiš na njoj toliko æeš nositi njihovo bezakonje. |
5. | A ja ti dajem godine bezakonja njihova brojem dana, trista i devedeset dana, i toliko æeš nositi bezakonje doma Izrailjevog. |
6. | A kad ih navršiš, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonje doma Judinog èetrdeset dana; po jedan dan dajem ti za godinu. |
7. | I okreni lice svoje prema opkoljenom Jerusalimu zagalivši mišicu svoju, i prorokuj protiv njega. |
8. | I evo, vezaæu te uzicama da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš dane opsade tvoje. |
9. | I uzmi pšenice i jeèma i boba i leæa i prosa i krupnika, i saspi sve u jedan sud, i naèini od toga sebi hleba prema broju dana u koje æeš ležati na svojoj strani, tri stotine i devedeset dana ješæeš ga. |
10. | I jela tvog što æeš jesti neka bude merom dvadeset sikala na dan; na rokove jedi ga. |
11. | I vodu pij merom, po šestinu ina, pij na rokove. |
12. | A hleb presan jeèmen jedi, ispekavši ga na kalu èoveèjem na njihove oèi. |
13. | I reèe Gospod: Tako æe jesti sinovi Izrailjevi hleb svoj neèist medju narodima u koje æu ih razagnati. |
14. | Tada rekoh: Ah Gospode Gospode, gle, duša se moja nije oskvrnila, jer od detinjstva svog do sada nisam jeo mrcinoga ni šta bi zverka razdrla, niti je ušlo u usta moja meso neèisto. |
15. | A On mi reèe: Vidi, dajem ti govedju balegu mesto èoveèjeg kala, da na njoj ispeèeš sebi hleb. |
16. | Zatim reèe mi: Sine èoveèji, evo ja æu slomiti potporu u hlebu u Jerusalimu, te æe jesti hleb na meru i u brizi, i vodu æe piti na meru i u èudu. |
17. | Jer æe im nestati hleba i vode da æe se èuditi medju sobom i sasušiæe se od bezakonja svog. |
← Ezekiel (4/48) → |