← Ezekiel (39/48) → |
1. | Ti dakle, sine èoveèji, prorokuj protiv Goga, i reci: Ovako veli Gospod Gospod: Evo me na te, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu. |
2. | I vratiæu te natrag i vodiæu te, i izvešæu te iz severnih krajeva i dovešæu te na gore Izrailjeve. |
3. | I izbiæu ti luk tvoj iz leve ruke, i prosuæu ti iz desne ruke strele. |
4. | Na gorama æeš Izrailjevim pasti ti i sve èete tvoje i narodi koji budu s tobom; pticama, svakojakim pticama krilatim i zverima poljskim daæu te da te izjedu. |
5. | Na polju æeš pasti, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. |
6. | I pustiæu oganj na Magoga i na one koji žive na ostrvima bez straha; i poznaæe da sam ja Gospod. |
7. | I sveto ime svoje obznaniæu usred naroda svog Izrailja, i neæu više dati da se skvrni sveto ime moje, nego æe poznati narodi da sam ja Gospod, Svetac u Izrailju. |
8. | Evo, doæi æe, i zbiæe se, govori Gospod Gospod; to je dan za koji govorih. |
9. | Tada æe izaæi stanovnici gradova Izrailjevih, i naložiæe na oganj i spaliæe oružje i štitove i štitiæe, lukove i strele, sulice i koplja, i ložiæe ih na oganj sedam godina. |
10. | I neæe nositi drva iz polja, niti æe seæi u šumi, nego æe oružje ložiti na oganj, i opleniæe one koji ih pleniše, i pootimaæe od onih koji od njih otimaše, govori Gospod Gospod. |
11. | I u to æu vreme dati Gogu mesto za grob onde u Izrailju, dolinu kojom se ide na istok k moru, i ona æe stisnuti usta putnicima; onde æe biti pogreben Gog i sve mnoštvo njegovo, i prozvaæe se dolina mnoštva Gogovog. |
12. | I ukopavaæe ih dom Izrailjev sedam meseci, da bi oèistili zemlju. |
13. | I ukopavaæe ih sav narod, i biæe im na slavu u onaj dan kad se proslavim, govori Gospod Gospod. |
14. | I odvojiæe ljude koji æe jednako iæi po zemlji i s onima koji prolaze ukopavati one koji bi ostali po zemlji da je oèiste; posle sedam meseca tražiæe. |
15. | I prohodiæe zemlju i iæi po njoj, i ko vidi kosti ljudske, naèiniæe kod njih znak, dokle ih ne ukopaju grobari u dolini mnoštva Gogovog. |
16. | A i gradu æe biti ime Amona; i tako æe oèistiti zemlju. |
17. | Ti, dakle, sine èoveèji, ovako govori Gospod Gospod, reci pticama, svakojakim pticama i svim zverima poljskim: Skupite se i hodite, saberite se sa svih strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevim, i ješæete mesa i piæete krvi; |
18. | Ješæete mesa junaèkog i piæete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca i telaca, sve ugojene stoke vasanske. |
19. | I ješæete pretiline da æete se nasititi, i piæete krvi da æete se opiti od žrtava mojih što æu vam naklati. |
20. | I nasitiæete se za mojim stolom konja i konjika, junaka i svakojakih vojnika, govori Gospod Gospod. |
21. | I pustiæu slavu svoju medju narode, i svi æe narodi videti sud moj koji æu uèiniti i moju ruku koju æu dignuti na njih. |
22. | I poznaæe dom Izrailjev da sam ja Gospod Bog njihov, od onog dana i posle. |
23. | I narodi æe poznati da se za svoje bezakonje zarobi dom Izrailjev, što meni zgrešiše, te sakrih lice svoje od njih, i dadoh ih u ruke neprijateljima njihovim, i svi padoše od maèa. |
24. | Po neèistoti njihovoj i po prestupu njihovu uèinih im i sakrih lice svoje od njih. |
25. | Toga radi ovako govori Gospod Gospod: Povratiæu roblje Jakovljevo i smilovaæu se svemu domu Izrailjevom i revnovaæu za sveto ime svoje, |
26. | Pošto podnesu sramotu svoju i sve prestupe svoje, kojima mi prestupiše dok sedjahu u svojoj zemlji bez straha i nikoga ne beše da ih plaši, |
27. | Kad ih dovedem natrag iz naroda i saberem ih iz zemalja neprijatelja njihovih, i posvetim se u njima pred mnogim narodima. |
28. | I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov kad odvedavši ih u ropstvo medju narode opet ih saberem u zemlju njihovu ne ostavivši ih nijednoga onde. |
29. | I neæu više kriti lice svoje od njih kad izlijem Duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod. |
← Ezekiel (39/48) → |