← Ezekiel (37/48) → |
1. | Ruka Gospodnja dodje nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje beše puno kosti. |
2. | I provede me pokraj njih unaokolo, i gle, beše ih vrlo mnogo u polju, i gle, behu vrlo suve. |
3. | I reèe mi: Sine èoveèji, hoæe li oživeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode Gospode, Ti znaš. |
4. | Tada mi reèe: Prorokuj za te kosti, i kaži im: Suhe kosti, èujte reè Gospodnju. |
5. | Ovako govori Gospod Gospod ovim kostima: Gle, ja æu metnuti u vas duh, i oživeæete. |
6. | I metnuæu na vas žile, i obložiæu vas mesom, i navuæi æu na vas kožu, i metnuæu u vas duh, i oživeæete, i poznaæete da sam ja Gospod. |
7. | Tada stadoh prorokovati, kako mi se zapovedi; a kad prorokovah, nasta glas, i gle potres, i kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti. |
8. | I pogledah, i gle, po njima izidjoše žile i meso, i ozgo se koža navuèe; ali duha ne beše u njima. |
9. | Tada mi reèe: Prorokuj duhu, prorokuj, sine èoveèji, i reci duhu: Ovako veli Gospod Gospod: Od èetiri vetra dodji, duše, i duni na ove pobijene da ožive. |
10. | I prorokovah, kako mi se zapovedi, i udje u njih duh, i oživeše, i stadoše na noge, beše vojska vrlo velika. |
11. | Tada mi reèe: Sine èoveèji, ove su kosti sav dom Izrailjev; gle, govore: Posahnuše kosti naše i prodje nadanje naše, propadosmo. |
12. | Zato prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja æu otvoriti grobove vaše, i izvešæu vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešæu vas u zemlju Izrailjevu. |
13. | I poznaæete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. |
14. | I metnuæu duh svoj u vas da oživite, i naseliæu vas u vašoj zemlji, i poznaæete da ja govorim i èinim, govori Gospod. |
15. | Opet mi dodje reè Gospodnja govoreæi: |
16. | Ti, sine èoveèji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevim, drugovima njegovim. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjevog, drugova njegovih. |
17. | I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci. |
18. | I kad ti kažu sinovi tvog naroda govoreæi: Hoæeš li nam kazati šta ti je to? |
19. | Reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja æu uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevih, drugova njegovih, i sastaviæu ga s drvetom Judinim, i naèiniæu od njih jedno drvo, i biæe jedno u mojoj ruci. |
20. | I drveta, na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima. |
21. | I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja æu uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraæu ih odsvuda, i dovešæu ih u zemlju njihovu. |
22. | I naèiniæu od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevim, i jedan æe car biti car svima njima, niti æe više biti dva naroda, niti æe više biti razdeljeni u dva carstva. |
23. | I neæe se više skvrniti gadnim bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakvim prestupima svojim, i izbaviæu ih iz svih stanova njihovih u kojima grešiše, i oèistiæu ih, i oni æe mi biti narod i ja æu im biti Bog. |
24. | I sluga moj David biæe im car, i svi æe imati jednog pastira, i hodiæe po mojim zakonima, i uredbe æe moje držati i izvršavati. |
25. | I sediæe u zemlji koju dadoh sluzi svom Jakovu, u kojoj sedeše oci vaši; u njoj æe sedeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih doveka, i David sluga moj biæe im knez do veka. |
26. | I uèiniæu s njima zavet mirni, biæe veèan zavet s njima, i utvrdiæu ih i umnožiæu ih, i namestiæu svetinju svoju usred njih navek. |
27. | I šator æe moj biti kod njih, i ja æu im biti Bog i oni æe mi biti narod. |
28. | I narod æe poznati da sam ja Gospod koji posveæujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih do veka. |
← Ezekiel (37/48) → |