← Ezekiel (32/48) → |
1. | Opet dvanaeste godine, dvanaestog meseca, prvog dana, dodje mi reè Gospodnja govoreæi: |
2. | Sine èoveèji, narièi za Faraonom carem misirskim, i reci mu: Ti si kao laviæ medju narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš reke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rekama njenim. |
3. | Ovako veli Gospod Gospod: Razapeæu ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvuæi æe te u mojoj mreži. |
4. | I ostaviæu te na zemlji, i baciæu te u polje, i pustiæu sve ptice nebeske da sedaju na te, i nasitiæu tobom zveri sa sve zemlje. |
5. | I razmetnuæu meso tvoje po gorama i napuniæu doline gomilama od tebe. |
6. | I zemlju gde plivaš napojiæu krvlju tvojom do vrh gora, i potoci æe biti puni tebe. |
7. | I kad te ugasim, zastreæu nebo, i zvezde na njemu pomraèiti, sunce æu zakloniti oblakom, i mesec neæe svetliti svetlošæu svojom. |
8. | Sva æu svetla videla na nebu pomraèiti za tobom, i pustiæu tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod. |
9. | I ustrašiæu srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju medju narodima, po zemljama kojih ne znaš. |
10. | I udiviæu tobom mnoge narode, i carevi æe se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem maèem svojim pred njima, i drhtaæe svaki èas svaki za dušu svoju u dan kad padneš. |
11. | Jer ovako veli Gospod Gospod: Maè cara vavilonskog doæi æe na te. |
12. | Maèevima junaèkim povaljaæu mnoštvo tvoje, maèevima najljuæih izmedju naroda; one æe razoriti ponos Misiru, i sve æe se mnoštvo njegovo potrti. |
13. | I potræu svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neæe više mutiti noga èoveèija niti æe ih papak od kakve životinje mutiti. |
14. | Tada æu stišati vodu njihovu, i uèiniæu da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod. |
15. | Kad opustim zemlju misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada æe poznati da sam ja Gospod. |
16. | Ovo je naricanje što æe se naricati; tako æe naricati kæeri narodne, za Misirom i za svim mnoštvom njegovim naricaæe, govori Gospod Gospod. |
17. | Po tom dvanaeste godine, petnaesti dan istog meseca, dodje mi reè Gospodnja govoreæi: |
18. | Sine èoveèji, narièi za mnoštvom misirskim, i svali njih i kæeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji silaze u jamu. |
19. | Od koga si lepši? Sidji i lezi s neobrezanima. |
20. | Pašæe posred pobijenih maèem, maè je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo. |
21. | Govoriæe mu najhrabriji junaci isred groba s pomoænicima njegovim, koji sidjoše i leže neobrezani, pobijeni maèem. |
22. | Onde je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od maèa. |
23. | Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji zadavahu strah zemlji živih. |
24. | Onde je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji sidjoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu. |
25. | Medju pobijenima namestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovom, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu, metnuti su medju pobijene. |
26. | Onde je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živih. |
27. | Ali ne leže medju junacima koji padoše izmedju neobrezanih, koji sidjoše u grob s oružjem svojim, i metnuše maèeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovim, ako i behu junaci strašni na zemlji živih. |
28. | I ti æeš se satrti medju neobrezanima, i ležaæeš kod pobijenih maèem. |
29. | Onde je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti medju pobijene maèem; leže medju neobrezanima i s onima koji sidjoše u jamu. |
30. | Onde su svi knezovi severni i svi Sidonci, koji sidjoše k pobijenima sa strahom svojim, stideæi se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni maèem, i nose sramotu svoju s onima koji sidjoše u jamu. |
31. | Njih æe videti Faraon, i utešiæe se za svim mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni maèem, govori Gospod Gospod. |
32. | Jer zadadoh svoj strah zemlji živih, i Faraon æe i sve mnoštvo njegovo ležati medju neobrezanima s onima koji su pobijeni maèem, govori Gospod Gospod. |
← Ezekiel (32/48) → |