← Ezekiel (30/48) → |
1. | Opet mi dodje reè Gospodnja govoreæi: |
2. | Sine èoveèji prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod: Ridajte: Jaoh dana! |
3. | Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblaèan dan, vreme narodima. |
4. | I maè æe doæi na Misir, i strah æe biti u etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi. |
5. | Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mešavina i Huveji i sinovi zemalja medju kojima je vera, pašæe s njima od maèa. |
6. | Ovako veli Gospod: Pašæe koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriæe se, od kule sinske pašæe u njemu, govori Gospod Gospod. |
7. | I biæe pusti medju pustim zemljama, i gradovi æe njegovi biti medju pustim gradovima. |
8. | I poznaæe da sam ja Gospod kad zapalim oganj u Misiru i svi se pomoænici njegovi satru. |
9. | U onaj æe dan izaæi poslanici od mene na ladjama da uplaše etiopsku bezbrižnu, i biæe medju njima strah velik kao dana misirskog; jer evo, ide. |
10. | Ovako veli Gospod Gospod: Pogubiæu mnoštvo misirsko rukom Navuhodonosora cara vavilonskog. |
11. | On i narod njegov s njim, najljuæi izmedju naroda, biæe dovedeni da zatru zemlju, i izvuæi æe maèeve svoje na Misir i napuniæe zemlju pobijenih. |
12. | I isušiæu reke, i predaæu zemlju u ruke zlim ljudima; i opusteæu zemlju i šta je u njoj rukom tudjinskom. Ja Gospod govorih. |
13. | Ovako veli Gospod Gospod: i gadne æu bogove potrti, i istrebiæu likove u Nofu, i neæe više biti kneza iz zemlje misirske, i pustiæu strah u zemlju misirsku. |
14. | I opustošiæu Patros, i upaliæu Soan, i izvršiæu sud na Novu. |
15. | I izliæu gnev svoj na Sin, grad misirski, i istrebiæu ljudstvo u Novu. |
16. | Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto æe se uzmuèiti Sin, i Nov æe se raspasti, i Nof æe biti u teskobi svaki dan. |
17. | Mladiæi avinski i pi-vesetski pašæe od maèa, a devojke æe otiæi u ropstvo. |
18. | I u Tafnesu æe pomrknuti dan kad polomim onde prevornice misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak æe ga pokriti; a kæeri æe njegove otiæi u ropstvo. |
19. | I izvršiæu sudove na Misiru, i oni æe poznati da sam ja Gospod. |
20. | Opet jedanaeste godine, prvog meseca, sedmog dana, dodje mi reè Gospodnja govoreæi: |
21. | Sine èoveèji, slomih mišicu Faraonu caru misirskom, i eto neæe se zaviti da se leèi, neæe se metnuti zavoj niti æe se zaviti da bi se okrepila i mogla držati maè. |
22. | Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo me na Faraona cara misirskog, i slomiæu mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiæu mu maè iz ruke. |
23. | I rasejaæu Misirce po narodima, i razasuæu ih po zemljama. |
24. | I ukrepiæu mišicu caru vavilonskom, i daæu mu u ruku svoj maè, i polomiæu mišice Faraonu, i jeèaæe pred njim kao što jeèi èovek ranjen na smrt. |
25. | Da, ukrepiæu mišice caru vavilonskom, a Faraonu æe mišice klonuti, i poznaæe se da sam ja Gospod, kad dam maè svoj u ruku caru vavilonskom da njim zamahne na zemlju misirsku. |
26. | I rasejaæu Misirce medju narodima i razasuæu ih po zemljama, i poznaæe da sam ja Gospod. |
← Ezekiel (30/48) → |