← Ezekiel (29/48) → |
1. | Godine desete, desetog meseca, dvanaestog dana, dodje mi reè Gospodnja govoreæi: |
2. | Sine èoveèji, okreni lice svoje prema Faraonu caru misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira. |
3. | Govori i reci: Ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Faraone care misirski, zmaju veliki što ležiš usred reka svojih, koji reèe: Moja je reka; ja sam je naèinio sebi. |
4. | Zato æu ti metnuti u èeljusti udicu, i uèiniæu da se ribe u rekama tvojim nahvataju na krljušti tvoje; i izvuæi æu te iz reka tvojih i sve ribe iz reka tvojih nahvatane na krljušti tvoje. |
5. | I ostaviæu u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih reka, i pašæeš na zemlju i neæeš se pokupiti ni sabrati, zverima zemaljskim i pticama nebeskim daæu te da te jedu. |
6. | I svi æe stanovnici misirski poznati da sam ja Gospod; jer su štap od trske domu Izrailjevom. |
7. | Kad te uhvatiše u ruku, ti se slomi i raseèe im sve rame; a kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra. |
8. | Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja æu pustiti na te maè, i istrebiæu iz tebe ljude i stoku. |
9. | I zemlja æe se misirska opustošiti i biti pusta, i poznaæe se da sam ja Gospod, jer reèe: Moja je reka, i ja sam je naèinio. |
10. | Zato evo me na tebe i na reke tvoje, i obratiæu zemlju misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule sinske do medje etiopske. |
11. | Neæe prelaziti preko nje nogom svojom èovek, niti æe živinèe nogom svojom prelaziti preko nje, i neæe se živeti u njoj èetrdeset godina. |
12. | I uèiniæu od zemlje misirske pustoš medju zemljama opustošenim, i gradovi æe njeni medju pustim gradovima biti pustoš èetrdeset godina, i rasejaæu Misirce medju narode i razasuæu ih po zemljama. |
13. | Jer ovako veli Gospod Gospod: Posle èetrdeset godina skupiæu Misirce iz naroda u koje budu rasejani. |
14. | I povratiæu roblje misirsko, i dovešæu ih opet u zemlju Patros, na postojbinu njihovu, i onde æe biti malo carstvo. |
15. | Malo æe biti mimo ostalih carstava, niti æe se više uzdignuti nad narode, jer æu ih smanjiti da ne vladaju narodima. |
16. | I neæe više biti domu Izrailjevom uzdanica da napominje bezakonje kad bi gledali za njima; i poznaæe da sam ja Gospod Gospod. |
17. | A dvadeset sedme godine, prvog meseca, prvog dana, dodje mi reè Gospodnja govoreæi: |
18. | Sine èoveèji, Navuhodonosor car vavilonski zadade vojsci svojoj tešku službu protiv Tira; svaka glava oæelavi i svako se rame odre, a plate ne bi ni njemu ni vojsci njegovoj od Tira za službu kojom služiše protiv njega. |
19. | Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo ja dajem Navuhodonosoru caru vavilonskom zemlju misirsku, i on æe odvesti narod i odneti plen i pograbiti grabež, i to æe biti plata njegovoj vojsci. |
20. | Za trud kojim se trudio oko toga dadoh mu zemlju misirsku, jer se za me trudiše, govori Gospod Gospod. |
21. | U onaj æu dan uèiniti da naraste rog domu Izrailjevom, i tebi æu otvoriti usta medju njima, i znaæe da sam ja Gospod. |
← Ezekiel (29/48) → |