← Ezekiel (22/48) → |
1. | Opet mi dodje reè Gospodnja govoreæi: |
2. | A ti, sine èoveèji, hoæeš li suditi, hoæeš li suditi gradu krvnièkom? I hoæeš li mu pokazati sve gadove njegove? |
3. | Reci: Ovako veli Gospod Gospod: ide vreme gradu koji proliva krv u sebi i gradi gadne bogove sebi da se skvrni. |
4. | Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskvrnio si se o gadne bogove svoje koje si naèinio; i uèinio si te se približiše dani tvoji, i došao si do godina svojih; zato æu uèiniti od tebe rug medju narodima i podsmeh po svim zemljama; |
5. | Koje su blizu tebe i koje su daleko podsmevaæe ti se, gadni imenom, veliki smetnjom! |
6. | Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da prolivaju krv svaki svom silom svojom. |
7. | Oca i mater preziru u tebi, èine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici èine nasilje u tebi; |
8. | Svete stvari moje prezireš, i subote moje skvrniš. |
9. | U tebi su opadaèi da prolivaju krv, i na gorama jedu u tebi, grdila èine usred tebe. |
10. | Golotinju oèevu otkrivaju u tebi, ležu u tebi sa ženom za neèistote njene. |
11. | I jedan èini gad sa ženom bližnjeg svog; a drugi skvrni snahu svoju grdilom; a drugi siluje sestru svoju, kæer oca svog, u tebi. |
12. | Mito primaju u tebi da prolivaju krv; ujam i pridavak uzimaš, i tražiš dobitak od bližnjih svojih prevarom, a mene si zaboravio, govori Gospod Gospod. |
13. | Zato, evo, pljeskam rukama svojim radi tvog nepravednog dobitka, koji dobijaš, i radi krvi što je u tebi. |
14. | Hoæe li se održati srce tvoje, ili ruke tvoje hoæe li biti jake u one dane kad stanem raditi s tobom? Ja Gospod rekoh, i uèiniæu. |
15. | Jer æu te rasejati po narodima i razasuti po zemljama, i istrebiæu neèistotu tvoju iz tebe. |
16. | I biæeš skvrnavan sobom pred narodima, i poznaæeš da sam ja Gospod. |
17. | Potom dodje mi reè Gospodnja govoreæi: |
18. | Sine èoveèji, dom Izrailjev posta mi droždina; svi su bronza i kositer i gvoždje i olovo u peæi; droždina od srebra postaše. |
19. | Zato ovako veli Gospod Gospod: Što svi vi postaste droždina, zato, evo, ja æu vas skupiti u Jerusalim. |
20. | Kako se skuplja srebro i bronza i gvoždje i olovo i kositer usred peæi, te se raspali oganj oko njega da se istopi, tako æu vas skupiti gnevom svojim i jarošæu, i složivši rastopiæu vas. |
21. | Da, skupiæu vas, i raspaliæu oko vas oganj gneva svog, i istopiæete se usred njega. |
22. | Kako se topi srebro u peæi, tako æete se vi istopiti u njemu, i poznaæete da sam ja Gospod izlio gnev svoj na vas. |
23. | Opet mi dodje reè Gospodnja govoreæi: |
24. | Sine èoveèji, kaži joj: Ti si zemlja koja se nisi oèistila; neæe pasti na te dažd u dan gneva. |
25. | Proroci njeni složiše se u njoj, kao lav su, koji rièe i grabi plen, žderu duše, otimaju blago i dragocene stvari, umnožavaju udovice usred nje. |
26. | Sveštenici njeni prestupaju zakon moj i skvrne moje svete stvari, ne razlikuju sveto od oskvrnjenog, i neèisto od èistog ne raspoznaju, kriju oèi svoje od subota mojih, i bivam oskvrnjen medju njima. |
27. | Knezovi su njeni usred nje kao vuci, koji grabe plen, prolivajuæi krv, gubeæi duše sramotnog dobitka radi. |
28. | I proroci njeni mažu je nevaljalim kreèem, vidjaju taštinu i gataju im laž govoreæi: Tako reèe Gospod Gospod; a Gospod ne reèe. |
29. | Narod zemaljski vara i otima, i siromahu i ubogome èini nasilje, i došljaku èini krivo. |
30. | I tražih medju njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne nadjoh nikoga. |
31. | Zato æu izliti na njih gnev svoj, ognjem jarosti svoje istrebiæu ih, put njihov obratiæu im na glavu, govori Gospod Gospod. |
← Ezekiel (22/48) → |