← Ezekiel (11/48) → |
1. | Tada me podiže duh, i odnese me na istoèna vrata doma Gospodnjeg, koja gledaju na istok, i gle, na vratima beše dvadeset i pet ljudi, i medju njima videh Jezaniju, sina Azurovog i Felatiju sina Venajinog, poglavare narodne. |
2. | I reèe mi: Sine èoveèji, ovi ljudi smišljaju bezakonje, i zlo savetuju u tom gradu, |
3. | Govoreæi: Nije blizu; da gradimo kuæe; ovaj je grad lonac a mi meso. |
4. | Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èoveèji. |
5. | I pade na me duh Gospodnji i reèe mi: Reci: Ovako veli Gospod: Dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašeg. |
6. | Mnoge pobiste u tom gradu, i napuniste ulice njihove pobijenih. |
7. | Zato ovako veli Gospod Gospod: Koje pobiste i pobacaste usred njega, oni su meso, a on je lonac, a vas æu izvesti iz njega. |
8. | Bojite se maèa; maè æu pustiti na vas, govori Gospod Gospod. |
9. | I izvešæu vas iz njega, i daæu vas u ruke tudjincima, i izvršiæu na vama sudove. |
10. | Od maèa æete pasti, na medji Izrailjevoj sudiæu vam, i poznaæete da sam ja Gospod. |
11. | Ovaj grad neæe vam biti lonac niti æete vi biti u njemu meso; na medji Izrailjevoj sudiæu vam. |
12. | I poznaæete da sam ja Gospod, jer po uredbama mojim ne hodiste niti zakone moje izvršavaste, nego èiniste po zakonima tih naroda što su oko vas. |
13. | A kad prorokovah, umre Felatija sin Venajin; tada padoh na lice svoje i povikah glasno i rekoh: Jaoh Gospode Gospode! Hoæeš li da istrebiš ostatak Izrailjev? |
14. | A glas Gospodnji dodje mi govoreæi: |
15. | Sine èoveèji, braæa su tvoja, braæa tvoja, rodbina tvoja i dom Izrailjev vaskoliki, kojima govoriše Jerusalimljani: Idite daleko od Gospoda, nama je data zemlja u nasledstvo. |
16. | Zato reci: Ovako veli Gospod Gospod: Ako ih i odagnah daleko medju narode, ako ih i rasejah po zemljama, opet æu im biti svetinja za malo u zemljama u koje otidoše. |
17. | Zato reci: Ovako veli Gospod Gospod: Sabraæu vas iz naroda i pokupiæu vas iz zemalja u koje se rasejaste, i daæu vam zemlju Izrailjevu. |
18. | I kad dodju u nju, izbaciæe iz nje sve gadove njene i sve gnusobe njene. |
19. | I daæu im jedno srce, i nov duh metnuæu u njih, i izvadiæu iz tela njihovog kameno srce i daæu im srce mesno, |
20. | Da bi hodili po mojim uredbama i držali moje zakone i izvršavali ih; i biæe mi narod, i ja æu im biti Bog. |
21. | A kojima srce ide po želji gnusoba njihovih i gadova njihovih, njihov æu put obratiti na njihovu glavu, govori Gospod Gospod. |
22. | Potom mahnuše heruvimi krilima svojim, i toèkovi otidoše prema njima, i slava Boga Izrailjevog beše ozgo nad njima. |
23. | I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu. |
24. | A mene duh podiže i odnese u utvari duhom Božjim u Haldejsku k roblju: i utvara koju videh otide od mene. |
25. | I kazah roblju sve reèi Gospodnje što mi pokaza. |
← Ezekiel (11/48) → |