Ezekiel (1/48) → |
1. | Godine tridesete, meseca èetvrtog, petog dana, kad bejah medju robljem na reci Hevaru, otvoriše se nebesa, i videh utvare Božje. |
2. | Petog dana tog meseca, pete godine od kako se zarobi car Joahin, |
3. | Dodje reè Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevom, svešteniku, u zemlji haldejskoj na reci Hevaru, i onde dodje ruka Gospodnja nada nj. |
4. | I videh, i gle, silan vetar dolažaše od severa, i velik oblak i oganj koji se razgorevaše, i oko njega svetlost, a isred ognja kao jaka svetlost; |
5. | Isred njega još kao èetiri životinje, koje na oèi behu nalik na èoveka; |
6. | I u svake behu èetiri lica, i èetiri krila u svake; |
7. | I noge im behu prave, a u stopalu behu im noge kao u teleta; i sevahu kao ugladjena bronza. |
8. | I ruke im behu èoveèje pod krilima nad èetiri strane, i lica im i krila behu na èetiri strane. |
9. | Sastavljena im behu krila jedno s drugim; i ne okretahu se iduæi, nego svaka idjaše na prema se. |
10. | I lice beše u sve èetiri lice èoveèje i lice lavovo s desne strane, a s leve strane lice volujsko i lice orlovo u sve èetiri. |
11. | I lica im i krila behu razdeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im telo. |
12. | I svaka idjaše pravo na prema se; idjahu kuda duh idjaše, i ne okretahu se iduæi. |
13. | I na oèi behu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oèi kao sveæe; taj oganj prolažaše izmedju životinja i svetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. |
14. | I životinje trèahu i vraæahu se kao munja. |
15. | I kad gledah životinje, gle, toèak jedan beše na zemlji uza svaku životinju prema èetiri lica njihova. |
16. | Oblièjem i napravom behu toèkovi kao boje hrisolitove, i sva èetiri behu jednaka, i oblièjem i napravom behu kao da je jedan toèak u drugom. |
17. | Kad idjahu, idjahu sva èetiri svaki na svoju stranu, i iduæi ne skretahu. |
18. | I naplaci im behu visoki strahota; i behu naplaci puni oèiju unaokolo u sva èetiri. |
19. | I kad idjahu životinje, idjahu i toèkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi. |
20. | Kuda duh idjaše, onamo idjahu, i podizahu se toèkovi prema njima, jer duh životinjski beše u toèkovima. |
21. | Kad one idjahu, idjahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi prema njima, jer duh životinjski beše u toèkovima. |
22. | A nad glavama životinjama beše kao nebo, po vidjenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo, nad glavama njihovim. |
23. | A pod tim nebom behu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu telo. |
24. | I èuh huku krila njihovih kad idjahu kao da beše huka velike vode, kao glas Svemoguæeg i kao graja u logoru; i kad stajahu, spuštahu krila. |
25. | I kad stavši spuštahu krila, èujaše se glas ozgo iz neba, koje beše nad glavama njihovim. |
26. | I ozgo na onom nebu što im beše nad glavama, beše kao presto, po vidjenju kao kamen safir, i na prestolu beše po oblièju kao èovek. |
27. | I videh kao jaku svetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dole videh kao oganj i svetlost oko njega. |
28. | Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oèi beše svetlost unaokolo. To beše vidjenje slave Božje na oèima; i kad videh, padoh na lice svoje, i èuh glas Nekoga koji govoraše. |
Ezekiel (1/48) → |