← Exodus (34/40) → |
1. | I reèe Gospod Mojsiju: Isteši sebi dve ploèe od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim ploèama reèi koje su bile na prvim ploèama, koje si razbio. |
2. | I budi gotov za sutra da rano izadješ na goru sinajsku, i staneš preda me na vrh gore. |
3. | Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore. |
4. | I istesa Mojsije dve ploèe od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izadje na goru sinajsku, kao što mu zapovedi Gospod, i uze u ruku svoju dve ploèe kamene. |
5. | A Gospod sidje u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod. |
6. | Jer prolazeæi Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrdjem i istinom. |
7. | Koji èuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otaèke na sinovima i na unucima do treæeg i èetvrtog kolena. |
8. | A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se, |
9. | I reèe: Ako sam našao milost pred Tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat: i oprosti nam bezakonje naše i greh naš, i uzmi nas za nasledstvo. |
10. | A On reèe: Evo postavljam zavet; pred celim narodom tvojim uèiniæu èudesa, koja nisu uèinjena nigde na zemlji ni u kome narodu, i videæete delo Gospodnje sav narod, medju kojim si, jer æe biti strašno šta æu ja uèiniti s tobom. |
11. | Drži šta ti danas zapovedam; evo, ja æu izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. |
12. | Èuvaj se da ne hvataš vere s onima koji žive u zemlji u koju æeš doæi, da ti ne budu zamka usred tebe. |
13. | Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isecite. |
14. | Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj. |
15. | Nemoj hvatati vere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi èineæi preljubu za bogovima svojim i prinoseæi žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove. |
16. | I da ne bi kæerima njihovim ženio sinove svoje, i da ne bi kæeri njihove èineæi preljubu za bogovima svojim uèinile da sinovi tvoji èine preljubu za bogovima njihovim. |
17. | Livene bogove ne gradi sebi. |
18. | Praznik presnih hlebova drži; sedam dana jedi presne hlebove, kao što sam ti zapovedio, na vreme, meseca Aviva, jer si tog meseca izašao iz Misira. |
19. | Sve što otvara matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvara matericu, goveèe ili sitna stoka. |
20. | Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakog prvenca izmedju sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom. |
21. | Šest dana radi, a u sedmi dan poèini, i od oranja i od žetve poèini. |
22. | Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšeniène, i praznik berbe na svršetku godine. |
23. | Tri puta u godini da se svako muško izmedju vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim. |
24. | Jer æu izagnati narode ispred tebe, i medje tvoje raširiæu, i niko neæe poželeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini. |
25. | Nemoj prinositi krv od žrtve moje uz hlebove kisele, i da ne prenoæi do jutra žrtva praznika pashe. |
26. | Prvine od prvog roda zemlje svoje donesi u kuæu Gospoda Boga svog; nemoj kuvati jare u mleku majke njegove. |
27. | I reèe Gospod Mojsiju: Napiši sebi te reèi; jer po tim reèima uèinih zavet s tobom i s Izrailjem. |
28. | I Mojsije osta onde kod Gospoda èetrdeset dana i èetrdeset noæi, hleba ne jeduæi ni vode pijuæi; i napisa Gospod na ploèe reèi zaveta, deset reèi. |
29. | I kad Mojsije silažaše s gore sinajske, i držaše u ruci dve ploèe svedoèanstva silazeæi s gore, ne znaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim. |
30. | I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu. |
31. | Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije. |
32. | Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovedi im sve što mu kaza Gospod na gori sinajskoj. |
33. | A kad im Mojsije izgovori, zastre lice svoje pokrivalom. |
34. | Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s Njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevim šta mu se zapovedaše. |
35. | Tada vidjahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s Njim. |
← Exodus (34/40) → |