← Exodus (19/40) → |
1. | Prvog dana treæeg meseca, pošto izadjoše sinovi Izrailjevi iz Misira, tog dana dodjoše u pustinju sinajsku. |
2. | Krenuvši se iz Rafidina dodjoše u pustinju sinajsku, i stadoše u logor u pustinji, a logor naèiniše Izrailjci onde pod gorom. |
3. | I Mojsije izadje na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreæi: Ovako kaži domu Jakovljevom, i reci sinovima Izrailjevim: |
4. | Videli ste šta sam uèinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi. |
5. | A sada ako dobro uzaslušate glas moj i ušèuvate zavet moj, biæete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. |
6. | I biæete mi carstvo sveštenièko i narod svet. To su reèi koje æeš kazati sinovima Izrailjevim. |
7. | A Mojsije dodje i sazva starešine narodne; i kaza im sve ove reèi koje mu Gospod zapovedi. |
8. | A sav narod odgovori složno i reèe: Šta je god kazao Gospod èiniæemo. I Mojsije javi Gospodu reèi narodne. |
9. | A Gospod reèe Mojsiju: Evo, ja æu doæi k tebi u gustom oblaku, da narod èuje kad ti stanem govoriti i da ti veruje do veka. Jer Mojsije beše javio Gospodu reèi narodne. |
10. | I reèe Gospod Mojsiju: Idi k narodu, i osveštaj ih danas i sutra, i neka operu haljine svoje; |
11. | I neka budu gotovi za treæi dan, jer æe u treæi dan siæi Gospod na goru sinajsku pred svim narodom. |
12. | A postaviæeš narodu medju unaokolo, i reæi æeš: Èuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njenog; šta se god dotakne gore, poginuæe; |
13. | Toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustreli, bilo živinèe ili èovek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežuæi onda neka podju na goru. |
14. | I Mojsije sidje s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje. |
15. | I reèe narodu: Budite gotovi za treæi dan, i ne ležite sa ženama. |
16. | A treæi dan kad bi ujutru, gromovi zagrmeše i munje zasevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji beše u logoru. |
17. | Tada Mojsije izvede narod iz logora pred Boga, i stadoše ispod gore. |
18. | A gora se sinajska sva dimiše, jer sidje na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peæi, i sva se gora tresla veoma. |
19. | I truba sve jaèe trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom. |
20. | I Gospod sišavši na goru sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izadje Mojsije. |
21. | A Gospod reèe Mojsiju: Sidji, opomeni narod da ne prestupe medje da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene. |
22. | I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod. |
23. | A Mojsije reèe Gospodu: Neæe moæi narod izaæi na goru sinajsku, jer si nas Ti opomenuo rekavši: Naèini medju gori i osveštaj je. |
24. | A Gospod mu reèe: Idi, sidji, pa onda dodji ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe medje da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio. |
25. | I sidje Mojsije k narodu, i kaza im. |
← Exodus (19/40) → |