← Exodus (13/40) → |
1. | I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: |
2. | Posveti mi svakog prvenca, šta god otvara matericu u sinova Izrailjevih, i od ljudi i od stoke; jer je moje. |
3. | I Mojsije reèe narodu: Pamtite ovaj dan, u koji izidjoste iz Misira, iz doma ropskog, jer vas rukom krepkom izvede Gospod odande; neka se dakle ne jede ništa s kvascem. |
4. | Danas izlazite, meseca Aviva; |
5. | Pa kad te Gospod uvede u zemlju hananejsku i hetejsku i amorejsku i jevejsku i jevusejsku, za koju se zakleo ocima tvojim da æe ti je dati, zemlju u kojoj teèe mleko i med, tada da služiš službu ovu ovog meseca; |
6. | Sedam dana jedi hlebove presne, a sedmi dan neka je praznik Gospodnji. |
7. | Hlebovi presni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebe ništa s kvascem, niti da se vidi u tebe kvasac u celom kraju tvom. |
8. | I kazaæeš sinu svom u taj dan govoreæi: Ovo je za ono što mi je uèinio Gospod kad sam izlazio iz Misira. |
9. | I neka ti bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred oèima tvojim, da ti zakon Gospodnji bude u ustima; jer te je rukom krepkom izveo Gospod iz Misira. |
10. | Zato vrši zakon ovaj na vreme, od godine do godine. |
11. | I kad te uvede Gospod u zemlju hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i da ti je, |
12. | Odvajaæeš Gospodu šta god otvara matericu, i od stoke tvoje šta god otvara matericu, šta je muško, da bude Gospodu. |
13. | A svako magare prvenèe otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakog prvenca èoveèjeg izmedju sinova svojih otkupi. |
14. | A kad te zapita sin tvoj unapred govoreæi: Šta je to? Reci mu: Rukom krepkom izvede nas Gospod iz Misira, iz doma ropskog. |
15. | Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne hte pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji misirskoj od prvenca èoveèjeg do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvara matericu, a svakog prvenca sinova svojih otkupljujem. |
16. | I to neka ti je kao znak na ruci i kao poèeonik medju oèima tvojim, da nas je rukom krepkom izveo Gospod iz Misira. |
17. | A kad Faraon pusti narod, ne odvede ih Bog putem k zemlji filistejskoj, ako i beše kraæi, jer Bog reèe: Da se ne pokaje narod kad vidi rat, i ne vrati se u Misir. |
18. | Nego Bog zavede narod putem preko pustinje na Crvenom Moru. A vojnièkim redom izidjoše sinovi Izrailjevi iz zemlje misirske. |
19. | I Mojsije uze kosti Josifove sa sobom; jer beše zakleo sinove Izrailjeve rekavši: Zaista æe vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom. |
20. | Tako otišavši iz Sohota stadoše u logor u Etamu, nakraj pustinje. |
21. | A Gospod idjaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeæi ih putem, a noæu u stupu od ognja svetleæi im, da bi putovali danju i noæu. |
22. | I ne uklanjaše ispred naroda stup od oblaka danju ni stup od ognja noæu. |
← Exodus (13/40) → |