← Exodus (12/40) → |
1. | I reèe Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji misirskoj govoreæi: |
2. | Ovaj mesec da vam je poèetak mesecima, da vam je prvi mesec u godini. |
3. | Kažite svemu zboru Izrailjevom i recite: Desetog dana ovog meseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; |
4. | Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi suseda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare. |
5. | A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; izmedju ovaca ili izmedju koza uzmite. |
6. | I èuvajte ga do èetrnaestog dana ovog meseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveèe. |
7. | I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kuæama u kojima æe ga jesti. |
8. | I neka jedu meso iste noæi, na vatri peèeno, s hlebom presnim i sa zeljem gorkim neka jedu. |
9. | Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuvano, nego na vatri peèeno, s glavom i s nogama i s drobom. |
10. | I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi šta ostalo do jutra, spalite na vatri. |
11. | A ovako jedite: opasani, obuæa da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji. |
12. | Jer æu proæi po zemlji misirskoj tu noæ, i pobiæu sve prvence u zemlji misirskoj od èoveka do živinèeta, i sudiæu svim bogovima misirskim, ja Gospod. |
13. | A krv ona biæe vam znak na kuæama, u kojima æete biti; i kad vidim krv, proæi æu vas, te neæe biti medju vama pomora, kad stanem ubijati po zemlji misirskoj. |
14. | I taj æe vam dan biti za spomen, i praznovaæete ga Gospodu od kolena do kolena; praznujte ga zakonom veènim. |
15. | Sedam dana jedite hlebove presne, i prvog dana uklonite kvasac iz kuæa svojih; jer ko bi god jeo šta s kvascem od prvog dana do sedmog, istrebiæe se ona duša iz Izrailja. |
16. | Prvi dan biæe sveti sabor; tako i sedmi dan imaæete sveti sabor; nikakav posao da se ne radi u te dane, osim šta treba za jelo svakoj duši, to æete samo gotoviti. |
17. | I držite dan presnih hlebova, jer u taj dan izvedoh vojske vaše iz zemlje misirske; držite taj dan od koljena do koljena zakonom veènim. |
18. | Prvog meseca èetrnaesti dan uveèe poènite jesti presne hlebove pa do dvadeset prvog dana istog meseca uveèe. |
19. | Za sedam dana da se ne nadje kvasca u kuæama vašim; jer ko bi god jeo šta s kvascem, istrebiæe se ona duša iz zbora Izrailjevog, bio došljak ili rodjen u zemlji. |
20. | Ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hleb presan po svim stanovima svojim. |
21. | I sazva Mojsije sve starešine izrailjske, i reèe im: Izberite i uzmite sebi jagnje ili jare po porodicama svojim, i zakoljite pashu. |
22. | I uzmite kitu isopa i zamoèite je u krv, koja æe biti u zdeli, i pokropite gornji prag i oba dovratka krvlju, koja æe biti u zdeli, i nijedan od vas da ne izlazi na vrata kuæna do jutra. |
23. | Jer æe izaæi Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proæi æe Gospod mimo ona vrata, i neæe dati krvniku da udje u kuæe vaše da ubija. |
24. | I držite ovo kao zakon tebi i sinovima tvojim doveka. |
25. | I kad dodjete u zemlju koju æe vam dati Gospod, kao što je kazao, držite ovu službu. |
26. | I kad vam kažu sinovi vaši: Kakva vam je to služba? |
27. | Recite: Ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kad prodje kuæe sinova Izrailjevih u Misiru ubijajuæi Misirce, a domove naše saèuva. Tada narod savi glavu i pokloni se. |
28. | I otidoše i uèiniše sinovi Izrailjevi, kako zapovedi Gospod preko Mojsija i Arona, tako uèiniše. |
29. | A oko ponoæi pobi Gospod sve prvence u zemlji misirskoj od prvenca Faraonovog koji htede sedeti na prestolu njegovom do prvenca sužnja u tamnici, i šta god beše prvenac od stoke. |
30. | Tada usta Faraon one noæi, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne beše kuæe u kojoj ne bi mrtvaca. |
31. | I dozva Mojsija i Arona po noæi i reèe: Ustajte, idite iz naroda mog i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. |
32. | Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite. |
33. | I Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: Izgibosmo svi. |
34. | I narod uze testo svoje još neuskislo, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja. |
35. | I uèiniše sinovi Izrailjevi po zapovesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnih i nakita zlatnih i haljina. |
36. | I Gospod uèini, te narod nadje ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako opleniše Misirce. |
37. | I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot, oko šest stotina hiljada pešaka, samih ljudi osim dece. |
38. | I drugih ljudi mnogo otide s njima, i stoke sitne i krupne vrlo mnogo. |
39. | I od testa koje iznesoše iz Misira ispekoše pogaèe presne, jer ne beše uskislo kad ih poteraše Misirci, te ne mogaše oklevati, niti spremiše sebi brašnjenice. |
40. | A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru èetiri stotine i trideset godina. |
41. | I kad se navrši èetiri stotine i trideset godina, u isti dan izadjoše sve vojske Gospodnje iz zemlje misirske. |
42. | Ta se noæ svetkuje Gospodu, u koju ih izvede iz Misira; to je noæ Gospodnja, koju treba da svetkuju sinovi Izrailjevi od koljena na koljeno. |
43. | I reèe Gospod Mojsiju i Aronu: Ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tudjin da je ne jede; |
44. | A svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede. |
45. | Došljak ili najamnik da je ne jede. |
46. | U istoj kuæi da se jede, da ne iznesete mesa od nje iz kuæe, i kosti da joj ne prelomite. |
47. | Sav zbor Izrailjev neka èini tako. |
48. | Ako bi kod tebe sedeo tudjin i hteo bi svetkovati pashu Gospodnju, neka mu se obrežu sve muškinje, pa onda neka pristupi da je svetkuje, i neka bude kao rodjen u zemlji; a niko neobrezan da je ne jede. |
49. | Zakon jedan da je i rodjenom u zemlji i došljaku koji sedi medju vama. |
50. | I uèiniše svi sinovi Izrailjevi kako zapovedi Gospod Mojsiju i Aronu, tako uèiniše. |
51. | I taj dan izvede Gospod sinove Izrailjeve iz zemlje misirske u èetama njihovim. |
← Exodus (12/40) → |