← Exodus (10/40) → |
1. | A Gospod reèe Mojsiju: Idi k Faraonu, jer sam ja uèinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovih, da uèinim ove znake svoje medju njima, |
2. | I da pripovedaš sinovima svojim i unucima svojim šta uèinih u Misiru i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospod. |
3. | I otide Mojsije i Aron k Faraonu, i rekoše mu: Ovako veli Gospod Bog jevrejski: Dokle æeš se protiviti da se ne poniziš preda mnom? Pusti narod moj da mi posluži. |
4. | Jer ako neæeš pustiti narod moj, evo sutra æu naneti skakavce na zemlju tvoju; |
5. | I pokriæe svu zemlju da se neæe videti zemlja, i poješæe ostatak što se saèuvao, koji vam je ostao iza grada, i poješæe sva drveta što vam rastu u polju. |
6. | I napuniæe ih se kuæe tvoje i kuæe svih sluga tvojih i kuæe svih Misiraca, šta nisu videli oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su postali na zemlji do danas. I okrenuvši se otide od Faraona. |
7. | A sluge rekoše Faraonu: Dokle æe nas taj muèiti? Pusti ih neka posluže Gospodu Bogu svom. Zar još ne vidiš gde propade Misir? |
8. | I dozvaše opet Mojsija i Arona pred Faraona, i reèe im: Idite, poslužite Gospodu Bogu svom. A koji su što æe iæi? |
9. | A Mojsije reèe: S decom svojom i sa starcima svojim iæi æemo, sa sinovima svojim i sa kæerima svojim, sa stokom svojom sitnom i krupnom iæi æemo, jer imamo praznik Gospodnji. |
10. | A on im reèe: Tako bio Gospod s vama, kako æu vas ja pustiti s decom vašom! Vidite da zlo mislite. |
11. | Neæe biti tako; nego vi ljudi idite i poslužite Gospodu, jer to ištete. I otera ih od sebe Faraon. |
12. | Tada reèe Gospod Mojsiju: Pruži ruku svoju na zemlju misirsku, da dodju skakavci na zemlju misirsku i pojedu sve bilje po zemlji, šta god osta iza grada. |
13. | I pruži Mojsije štap svoj na zemlju misirsku, i Gospod navede ustoku na zemlju, te duva celi dan i celu noæ; a kad svanu, donese ustoka skakavce. |
14. | I dodjoše skakavci na svu zemlju misirsku, i popadaše po svim krajevima misirskim silni veoma, kakvih pre nikada nije bilo niti æe kad biti onakvih. |
15. | I pokriše svu zemlju, da se zemlja ne vidjaše, i pojedoše svu travu na zemlji i sav rod na drvetima, što osta iza grada, i ne osta ništa zeleno od drveta i od bilja poljskog u svoj zemlji misirskoj. |
16. | Tada Faraon brže dozva Mojsija i Arona, i reèe: Zgreših Gospodu Bogu vašem i vama. |
17. | Ali mi još sada samo oprosti greh moj, i molite se Gospodu Bogu svom da ukloni od mene samo ovu smrt. |
18. | I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. |
19. | I okrenu Gospod vetar od zapada vrlo jak, koji uze skakavce i baci ih u Crveno more, i ne osta nijedan skakavac u celoj zemlji misirskoj. |
20. | Ali Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinove Izrailjeve. |
21. | I reèe Gospod Mojsiju: Pruži ruku svoju k nebu, i biæe tama po zemlji misirskoj takva da æe je pipati. |
22. | I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji misirskoj za tri dana. |
23. | Ne vidjahu jedan drugog, i niko se ne maèe s mesta gde beše za tri dana; ali se kod svih sinova Izrailjevih videlo po stanovima njihovim. |
24. | Tada Faraon dozva Mojsija, i reèe: Idite, poslužite Gospodu; samo stoka vaša sitna i krupna neka ostane, a deca vaša neka idu s vama. |
25. | A Mojsije reèe: Treba da nam daš i šta æemo prineti i sažeæi na žrtvu Gospodu Bogu svom; |
26. | Zato i stoka naša nek ide s nama, da ne ostane ni papka, jer izmedju nje treba da uzmemo èim æemo poslužiti Gospodu Bogu svom, a ne znamo kojim æemo poslužiti Gospodu dokle ne dodjemo onamo. |
27. | Ali Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne hte ih pustiti. |
28. | I reèe mu Faraon: Idi od mene, i èuvaj se da mi više ne dodješ na oèi, jer ako mi dodješ na oèi, poginuæeš. |
29. | A Mojsije reèe: Pravo si kazao; neæu ti više doæi na oèi. |
← Exodus (10/40) → |