Exodus (1/40) → |
1. | Ovo su imena sinova Izrailjevih koji dodjoše u Misir, dodjoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom: |
2. | Ruvim, Simeun, Levije i Juda, |
3. | Isahar, Zavulon i Venijamin, |
4. | Dan i Neftalim, Gad i Asir. |
5. | A svega beše ih od bedara Jakovljevih sedamdeset duša s Josifom, koji beše u Misiru. |
6. | A Josif umre i sva braæa njegova i sav onaj naraštaj. |
7. | I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni. |
8. | Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znaše za Josifa; |
9. | I reèe narodu svom: Gle, narod sinova Izrailjevih veæi je i silniji od nas. |
10. | Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne odu iz zemlje. |
11. | I postaviše nad njima nastojnike da ih muèe teškim poslovima; i gradjaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu. |
12. | Ali što ga više muèahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevih. |
13. | I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove, |
14. | I zagorèavahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu. |
15. | I još zapovedi car misirski babicama jevrejskim, od kojih jednoj beše ime Sefora, a drugoj Fuva, |
16. | I reèe: Kad babièite Jevrejke, i u porodjaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo. |
17. | Ali se babice bojahu Boga, i ne èinjahu kako im reèe car misirski, nego ostavljahu decu u životu. |
18. | A car misirski dozva babice, i reèe im: Zašto to èinite, te ostavljate u životu mušku decu? |
19. | A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jaèe su; dok im dodje babica, one veæ rode. |
20. | I Bog uèini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma; |
21. | I što se babice bojahu Boga, naèini im kuæe. |
22. | Tada zapovedi Faraon svemu narodu svom govoreæi: Svakog sina koji se rodi bacite u vodu, a kæeri sve ostavljajte u životu. |
Exodus (1/40) → |