← Ecclesiastes (12/12) |
1. | Ali opominji se Tvorca svog u mladosti svojoj pre nego dodju dani zli i prispeju godine, za koje æeš reæi: Nisu mi mile; |
2. | Pre nego pomrkne sunce i videlo i mesec i zvezde, i opet dodju oblaci iza dažda, |
3. | Kad æe drhtati stražari kuæni i pognuti se junaci, i stati mlinarice, što ih je malo, i potamneti koji gledaju kroz prozore, |
4. | I kad æe se zatvoriti vrata s ulice, i oslabiti zveka od mlevenja, i kad æe se ustajati na ptièiji glas i prestati sve pevaèice, |
5. | I visokog mesta kad æe se bojati i strašiti se na putu, kad æe badem ucvetati i skakavac otežati i želja proæi, jer èovek ide u kuæu svoju veènu, i pokajnice æe hoditi po ulicama; |
6. | Pre nego se prekine uže srebrno, èaša se zlatna razbije i raspe se vedro na izvoru i slomi se toèak na studencu, |
7. | I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao. |
8. | Taština nad taštinama, veli propovednik, sve je taština. |
9. | A ne samo mudar beše propovednik, nego još i narod uèaše mudrosti, i motreæi i istražujuæi složi mnogo prièa. |
10. | Staraše se propovednik da nadje ugodne reèi, i napisa šta je pravo, reèi istine. |
11. | Reèi su mudrih ljudi kao žalci i kao klini udareni; reèi onih koji ih složiše dao je jedan pastir. |
12. | I tako, sine moj, èuvaj se onog što je preko ovog, jer nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo èitanje umor je telu. |
13. | Glavno je svemu što si èuo: Boga se boj, i zapovesti Njegove drži, jer to je sve èoveku. |
14. | Jer æe svako delo Bog izneti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla. |
← Ecclesiastes (12/12) |