← Ecclesiastes (10/12) → |
1. | Od mrtvih muva usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cena mudrosti i slavi. |
2. | Srce je mudrom s desne strane, a ludom je s leve strane. |
3. | Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svima da je bezuman. |
4. | Ako se podigne na te gnev onog koji vlada, ne ostavljaj mesto svoje, jer blagost uklanja velike grehe. |
5. | Ima zlo koje videh pod suncem, kao pogreška koja dolazi od vladaoca: |
6. | Ludost se posadjuje na najviše mesto, i bogati sede na niskom mestu. |
7. | Videh sluge na konjima, a knezovi idu pešice, kao sluge. |
8. | Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija. |
9. | Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih, ko cepa drva, nije miran od njih. |
10. | Kad se zatupi gvoždje i oštrice mu se ne naoštre, tada treba više snage; ali mudrost može bolje popraviti. |
11. | Ako ujede zmija pre bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè. |
12. | Reèi iz usta mudrog ljupke su, a bezumnog proždiru usne njegove. |
13. | Poèetak je reèima usta njegovih ludost, a svršetak govoru njegovom zlo bezumlje. |
14. | Jer ludi mnogo govori, a èovek ne zna šta æe biti; i ko æe mu kazati šta æe posle njega biti? |
15. | Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi. |
16. | Teško tebi, zemljo, kad ti je car dete i knezovi tvoji rano jedu! |
17. | Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vreme da se potkrepe, a ne da se opiju. |
18. | S lenjosti ugiblje se krov i s nemarnih ruku prokapljuje kuæa. |
19. | Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve. |
20. | Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u kleti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatog, jer ptica nebeska odneæe glas i šta krila ima dokazaæe reè. |
← Ecclesiastes (10/12) → |