← Deuteronomy (33/34) → |
1. | A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, èovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju. |
2. | I reèe: Gospod izidje sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore faranske, i dodje s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. |
3. | Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reèi Tvoje. |
4. | Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom. |
5. | Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva. |
6. | Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo! |
7. | A za Judu reèe: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih. |
8. | I za Levija reèe: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u èoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi; |
9. | Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braæu svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reèi Tvoje i zavet Tvoj èuva. |
10. | Oni uèe uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meæu kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj. |
11. | Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu. |
12. | Za Venijamina reèe: Mili Gospodu nastavaæe bez straha s Njim; zaklanjaæe ga svaki dan, i medju pleæima Njegovim nastavaæe. |
13. | I za Josifa reèe: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo, |
14. | I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca. |
15. | I blagom starih brda i blagom veènih humova. |
16. | I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošæu onog koji stoji u kupini. Neka to dodje ne glavu Josifu i na teme odvojenome izmedju braæe svoje. |
17. | Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima æe bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine. |
18. | A za Zavulona reèe: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim. |
19. | Narode æe sazvati na goru, onde æe prineti žrtve pravedne; jer æe obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku. |
20. | A za Gada reèe: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu. |
21. | Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato æe iæi s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem. |
22. | A za Dana reèe: Dan je laviæ, koji æe iskakati iz Vasana. |
23. | I za Neftalima reèe: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi. |
24. | I za Asira reèe: Asir æe biti blagoslov mimo druge sinove, biæe mio braæi svojoj, zamakaæe u ulje nogu svoju. |
25. | Gvoždje i bronza biæe pod obuæom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaæe snaga tvoja. |
26. | Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoæ, i u velièanstvu svom na oblacima. |
27. | Zaklon je Bog veèni i pod mišicom veènom; On æe odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reæi æe: Zatri! |
28. | Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo æe njegovo pokropiti rosom. |
29. | Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je saèuvao Gospod, štit pomoæi tvoje, i maè slave tvoje? Neprijatelji æe se tvoji poniziti, a ti æeš gaziti visine njihove. |
← Deuteronomy (33/34) → |