← Deuteronomy (29/34) → |
1. | Ovo su reèi zaveta koji zapovedi Gospod Mojsiju da uèini sa sinovima Izrailjevim u zemlji moavskoj, osim zaveta koji je uèinio s njima na Horivu. |
2. | I sazva Mojsije sve sinove Izrailjeve i reèe im: Videli ste sve što uèini Gospod na vaše oèi u zemlji misirskoj Faraonu i svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj, |
3. | Kušanja velika, koja videše oèi tvoje, one znake i èudesa velika. |
4. | Ali vam ne dade Gospod srce, da razumete, ni oèi, da vidite, i uši da èujete do ovog dana. |
5. | I vodih vas èetrdeset godina po pustinji; ne ovetšaše haljine vaše na vama, niti obuæa tvoja ovetša na nogama tvojim. |
6. | Hleba ne jedoste, ni piste vino i silovito piæe, da biste poznali da sam ja Gospod Bog vaš. |
7. | I kad dodjoste na ovo mesto, izidje Sion, car esevonski i Og, car vasanski pred nas u boj; i pobismo ih. |
8. | I uzesmo zemlju njihovu, i dadosmo je u nasledstvo plemenu Ruvimovom i plemenu Gadovom i polovini plemena Manasijinog. |
9. | Zato držite reèi ovog zaveta i tvorite ih, da biste napredovali u svemu što radite. |
10. | Vi stojite danas svi pred Gospodom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starešine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci, |
11. | Deca vaša, žene vaše, i došljak koji je u vašem logoru, i onaj koji ti drva seèe, i onaj koji ti vodu nosi. |
12. | Da pristaneš na zavet Gospoda Boga svog i na kletvu Njegovu, koju uèini s tobom danas Gospod Bog tvoj, |
13. | Da te danas postavi sebi za narod i da ti On bude Bog, kao što ti je rekao i kao što se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu. |
14. | I ne s vama samima èinim ovaj zavet i ovu kletvu; |
15. | Nego sa svakim koji danas stoji ovde s nama pred Gospodom Bogom našim, i sa svakim koji nije danas ovde s nama. |
16. | Jer vi znate kako smo živeli u zemlji misirskoj, i kako smo prošli kroz narode kroz koje smo prošli. |
17. | I videli ste gadove njihove i idole njihove od drveta i od kamena, od srebra i od zlata, koji su kod njih. |
18. | Neka ne bude medju vama èoveka ni žene ni porodice ni plemena, kome bi se srce odvratilo danas od Gospoda Boga našeg, da ide da služi bogovima onih naroda; neka ne bude medju vama korena na kome bi rastao otrov ili pelen. |
19. | I èuvši reèi ove kletve da se ne pohvali u srcu svom govoreæi: Biæu miran ako idem za onim što u srcu svom smislim, dodajuæi pijanstvo žedji. |
20. | Neæe Gospod oprostiti takvome, nego æe se onda raspaliti gnev Gospodnji i revnost Njegova na takvog èoveka, i pašæe na nj sva kletva koja je napisana u ovoj knjizi, i istrebiæe Gospod ime njegovo pod nebom. |
21. | I odluèiæe ga Gospod na zlo od svih plemena Izrailjevih po svim kletvama zaveta napisanog u knjizi ovog zakona. |
22. | Tada æe govoriti potonji naraštaj, sinovi vaši koji nastanu iza vas, i došljak koji dodje iz daleke zemlje, kad vide zla u zemlji ovoj i bolesti, koje æe Gospod pustiti na nju, |
23. | Zemlju ovu opaljenu sumporom i solju, gde se ne seje niti šta nièe niti na njoj raste kakva biljka, kao gde je propao Sodom i Gomor, Adama i Sevojim, koje zatre Gospod u gnevu svom i u jarosti svojoj, |
24. | Govoriæe svi narodi: Zašto uèini ovo Gospod od ove zemlje? Kakva je to žestina velikog gneva? |
25. | I odgovaraæe se: Jer ostaviše zavet Gospoda Boga otaca svojih, koji uèini s njima kad ih izvede iz zemlje misirske. |
26. | Jer idoše i služiše drugim bogovima i poklanjaše im se, bogovima kojih ne znaše i koji im ništa ne dadoše. |
27. | Zato se Gospod razgnevi na tu zemlju, i pusti na nju sva prokletstva napisana u ovoj knjizi. |
28. | I istrebi ih Gospod Bog iz zemlje njihove u gnevu i jarosti i ljutini velikoj, i izbaci ih u drugu zemlju, kao što se vidi danas. |
29. | Šta je tajno ono je Gospoda Boga našeg, a javno je naše i sinova naših doveka, da bismo izvršavali sve reèi ovog zakona. |
← Deuteronomy (29/34) → |