← Deuteronomy (26/34) → |
1. | A kad udješ u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj u nasledstvo, i naslediš je i naseliš se u njoj. |
2. | Uzmi prvina od svakog voæa one zemlje, koje æeš prinositi od zemlje svoje koju ti Gospod Bog tvoj daje, i metnuvši u kotaricu idi na mesto koje Gospod Bog tvoj izabere da onde nastani ime svoje, |
3. | I došavši k svešteniku koji bude onda, reci mu: Priznajem danas pred Gospodom Bogom tvojim da sam ušao u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima našim da æe nam je dati. |
4. | A sveštenik neka uzme kotaricu iz tvoje ruke i metne je pred oltarom Gospoda Boga tvog. |
5. | Tada progovori i reci pred Gospodom Bogom svojim: Otac moj beše siromah Sirin i sidje u Misir s malo èeljadi, i bi onde došljak, pa posta narod velik i silan i obilan na broju. |
6. | Ali Misirci stadoše zlo postupati s nama, muèiše nas i udaraše na nas teške poslove. |
7. | I mi zavapismo ka Gospodu Bogu otaca svojih, i Gospod èu glas naš, i pogleda na muku našu, na trud naš i na nevolju našu |
8. | I izvede nas Gospod iz Misira rukom krepkom i mišicom podignutom, i strahotom velikom i znacima i èudesima. |
9. | I dovede nas na ovo mesto, i dade nam zemlju ovu, zemlju u kojoj teèe mleko i med. |
10. | Zato sad, evo, donesoh prvine od roda ove zemlje koju si mi dao, Gospode. I ostavi ih pred Gospodom Bogom svojim, i pokloni se pred Gospodom Bogom svojim. |
11. | I veseli se svakim dobrom koje ti da Gospod Bog tvoj i domu tvom, ti i Levit i došljak koji je kod tebe. |
12. | A kad daš sve desetke od dohodaka svojih treæe godine, koje je godine desetka, i daš Levitu, došljaku, siroti i udovici da jedu u mestima tvojim i nasite se, |
13. | Onda reci pred Gospodom Bogom svojim: Iznesoh iz doma svog šta je sveto, i dadoh Levitu i došljaku, siroti i udovici sasvim po zapovesti koju si mi zapovedio, ne prestupih zapovesti tvojih niti zaboravih; |
14. | Ne jedoh od toga u žalosti svojoj, niti uzeh od toga na potrebu neèistu, niti dadoh od toga na mrtvaca; slušah Gospoda Boga svog, uèinih sve kako si mi zapovedio. |
15. | Pogledaj iz svetog stana svog s neba, i blagoslovi narod svoj Izrailja i zemlju koju si nam dao kao što si se zakleo ocima našim, zemlju u kojoj teèe mleko i med, |
16. | Danas ti Gospod Bog tvoj zapoveda da izvršuješ ove uredbe i ove zakone. Pazi dakle i izvršuj ih od svega srca svog i od sve duše svoje. |
17. | Danas si se zarekao Gospodu da æe ti biti Bog i da æeš iæi putevima Njegovim i držati uredbe Njegove, i zapovesti Njegove i zakone Njegove, i da æeš slušati glas Njegov. |
18. | A Gospod se tebi danas zarekao da æeš mu biti narod osobit, kao što ti je govorio, da bi držao svi zapovesti Njegove; |
19. | I da æe te podignuti nad sve narode, koje je stvorio hvalom, imenom i slavom, da budeš narod svet Gospodu Bogu svom, kao što ti je govorio. |
← Deuteronomy (26/34) → |